Njemačka matematičarka Emmy Noether, rođena je 23. ožujka 1882. u Erlangenu u Njemačkoj, a preminula 14. travnja 1935. u Bryn Mawru u Pensilvaniji.
Emmy Noether – i 100 godina kasnije, njezine ideje još uvijek nisu pobijene / Slika: Javna domena
Kad je Albert Einstein 1935. napisao osmrtnicu za Emmy Noether, opisao ju je kao kreativnu matematičku genijalku, koja – unatoč nesebičnom, značajnom radu tijekom dugog niza godina, nije dobila zasluženo priznanje. Noether je dala revolucionaran doprinos matematici u vrijeme kad je ženama bilo zabranjeno studiranje i kada su se Židovi poput nje suočili s progonom u nacističkoj Njemačkoj, gdje je živjela.
Ove godine se obilježava 100. obljetnica Noetherinog značajnog rada o teoriji prstena – grani teorijske matematike koja je i danas fascinantna i izazovna matematičarima. Autorica teksta navodi kako se sjeća kada je prvi put saznala za Noether, te iznenađenja koje je osjetila kad je profesor govorio o sjajnoj teoretičarki prstena u ženskom rodu. Iako je autorica teksta i sama matematičarka, nekako je pretpostavila da će Noether biti muškarac. Bila je podjednako i iznenađena i ganuta tom činjenicom.
Rijetka žena u matematici
Noether je rođena 1882. u Erlangenu u Njemačkoj. Njezin je otac bio profesor matematike, no mladi Noether u to doba, vjerojatno nije mogao niti slutiti da će kćer krenuti njegovim stopama, jer je tada malo žena pohađalo nastavu na njemačkim sveučilištima, a kad su to činile, mogli su ih samo revidirati. Nastava na sveučilištu nije dolazila u obzir.
No, 1903. g. – nekoliko godina nakon što je Noether završila srednju žensku školu, sveučilište Erlangen počelo je dopuštati ženama upis. Noether se prijavila i na kraju tamo doktorirala matematiku. Taj je doktorat trebao biti kraj njezine matematičke karijere. U to vrijeme ženama još uvijek nije bilo dopušteno predavati na sveučilištima u Njemačkoj.
Noether je ipak ostala pri matematici u Erlangenu i neslužbeno nadzirala doktorande bez plaće. Godine 1915. prijavila se za mjesto na prestižnom sveučilištu u Göttingenu. Dekan na sveučilištu, također matematičar, bio je za zapošljavanje Noether, iako je njegov argument bio daleko od feminističkog; “Mislim da je ženski mozak neprikladan za matematičku proizvodnju”, napisao je, no Noether se istaknula kao “jedna od rijetkih iznimki”.
Na nesreću Noether, prusko Ministarstvo obrazovanja nije dalo sveučilištu dopuštenje da na fakultetu ima ženu, bez obzira koliko talentirana bila. Noether je ostala u Göttingenu i držala tečajeve pod imenom muškog člana fakulteta. Tijekom tih godina nastavila je istraživati. Dok je još bila neslužbeni predavač, Noether je dala značajan doprinos teorijskoj fizici i Einsteinovoj teoriji relativnosti. Sveučilište joj je konačno dodijelilo status predavača 1919. godine – četiri godine nakon što se prijavila.
Revolucija u teoriji prstena
1921. g., samo dvije godine nakon što je postala službeni predavač, Noether je objavila revolucionarna otkrića u teoriji prstena na temelju kojih matematičari i danas razmišljaju i na koje se nadovezuju. Noetherin rad u teoriji prstena glavni je razlog što mnogi matematičari danas veličaju njezino ime.
Teorija prstena proučava matematičke objekte koji se nazivaju – prstenovi. Unatoč imenu, ovi prstenovi nemaju nikakve veze s krugovima ili predmetima u obliku prstena – teoretski ili na neki drugi način. U matematici je prsten skup stavki koje možete zbrajati, oduzimati i množiti i uvijek dobiti drugi objekt koji je u skupu.
Klasičan primjer je prsten poznat kao Z. Sastoji se od svih cijelih brojeva – pozitivnih i negativnih cijelih brojeva poput 0, 1, 2, 3, -1, -2, -3 i tako dalje – a to je prsten, jer ako zbrojite, oduzmete ili pomnožite dva cijela broja, uvijek dobijete drugi cijeli broj.
Ima beskonačno mnogo prstenova, a svaki je drugačiji. Prsten se može sastojati od brojeva, funkcija, matrica, polinoma ili drugih apstraktnih objekata – sve dok postoji način za njihovo zbrajanje, oduzimanje i množenje.
Jedan od razloga zašto su prstenovi toliko zanimljivi matematičarima je taj što se često može reći da je nešto prsten, ali teško je znati mnogo o specifičnostima tog prstena. Jednostavnog primjera radi; – to je kao da vidite kroasan u otmjenoj pekari. Znate da gledate kroasan, ali možda ne znate je li punjen marmeladom, čokoladom ili nečim drugim.
Umjesto da se usredotoči na jedan prsten odjednom, Noether je pokazala da cijela klasa prstenova, koje je lako identificirati, dijele zajedničku unutarnju strukturu, poput niza kuća s istim tlocrtom. Ti se prstenovi sada nazivaju Noetherinim prstenovima, a struktura koju dijele je poput karte koja vodi matematičare koji ih proučavaju.
Noeterini prstenovi se stalno pojavljuju u modernoj matematici. Matematičari se i danas koriste Noetherinom mapom, ne samo u teoriji prstenova, već i u drugim područjima poput teorije brojeva i algebarske geometrije.
Bijeg iz nacističke Njemačke
Noether je objavila svoj poznati rad iz teorije prstena i druge važne rezultate u matematici dok je još bila predavač u Göttingenu od 1919. – 1933. No, u proljeće 1933. g., Sveučilište u Göttingenu dobilo je brzojav; Šest nastavnika, uključujući Noether – morali su prestati poučavanje odmah. Nacisti su donijeli zakon kojim se Židovima zabranjuje profesorsko mjesto.
Čini se da je Noetherin odgovor bio miran. “Ova stvar za mene je manje strašna nego za mnoge druge” – napisala je u pismu kolegi matematičaru. Ali bila je bez posla i nijedno je sveučilište u Njemačkoj nije moglo zaposliti. Pomoć je stigla iz Sjedinjenih Država. Bryn Mawr – ženski koledž u Pennsylvaniji, ponudio je Noether profesuru kroz poseban fond za njemačke učenjake izbjeglice. Noether je prihvatila ponudu i kao profesorica na Bryn Mawru mentorirala je četiri mlađe žene – jednu doktorandicu i tri postdoktorske istraživačice iz napredne matematike.
Noetherino vrijeme u Bryn Mawru bilo je, nažalost, kratko. 1935. imala je operaciju uklanjanja tumora i neočekivano umrla četiri dana kasnije. Na Noetherinom pogrebu matematičar Hermann Weyl usporedio je njezin iznenadni odlazak s odjekom groma. Noether je u svom kratkom životu uzdrmala matematiku. Nastavljala je učiti i kad ni žene ni Židovi nisu bili dobrodošli. Sto godina kasnije, njezin matematički talent i neraskidivi optimizam – kvalitete su kojima se treba diviti.
*Ovaj članak je pod licencom Creative Commons
Izvor//Autor//Piše: LiveScience//Tamar Lichter Blanks//Iva S. Ilić
#matematika #fizika #povijest #povijestznanosti #brojevi #AlbertEinstein #povijestmatematike
