SLOBODA JE ODGOVORNOST

24. svibnja 2022.

SLOBODA JE ODGOVORNOST

Zagreb, HR 17 C

IZVANZEMALJSKA UMJETNA INTELIGENCIJA

Postoji li inteligentni život negdje drugdje u svemiru? To je pitanje o kojem se raspravlja stoljećima, ako ne i tisućljećima godina. Ali tek nedavno smo imali stvarnu priliku saznati, preko inicijativa kao što je Seti (Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom) koji koriste radioteleskope za aktivno slušanje radijskih poruka izvanzemaljskih civilizacija.

Što možemo očekivati ​​da ćemo otkriti ako ove pretrage uspiju? Sumnjam da je mala vjerojatnost da se radi o malim zelenim čovječuljcima – nešto o čemu sam spekulirao u govoru na konferenciji Breakthrough Listen (projekt Seti).

Pretpostavimo da postoje drugi planeti na kojima je život započeo i da je slijedio nešto poput darvinističke evolucije. Čak i tada, vrlo je malo vjerojatno da bi se napredak inteligencije i tehnologije odvijao potpuno istim tempom kao na Zemlji. Ako bi značajno zaostajao, tada taj planet očito ne bi otkrio nikakve dokaze o izvanzemaljskom životu našim radioteleskopima. Ali oko zvijezde starije od Sunca, život je mogao imati prednost od milijardu godina ili više.

Ljudska tehnološka civilizacija datira tek tisućljećima godina – najviše, i može proći još samo jedno ili dva stoljeća prije nego što ljude, sastavljene od organskih materijala kao što je ugljik, prestigne ili nadmaši anorganska inteligencija, kao što je AI. Snaga računalna obrada već raste eksponencijalno, što znači da će AI u budućnosti možda moći koristiti mnogo više podataka nego danas. Čini se da slijedi da bi tada mogao postati eksponencijalno pametniji, nadmašujući opću ljudsku inteligenciju.

Možda bi početna točka bila poboljšati se genetskom modifikacijom u kombinaciji s tehnologijom – stvaranjem kiborga s organskim i djelomično anorganskim dijelovima. Ovo bi mogao biti prijelaz na potpuno umjetnu inteligenciju.

AI bi se možda čak mogla  razvijati, stvarajući sve bolje i bolje verzije sebe u vremenskoj skali bržoj od darvinovske za milijarde godina. Organska inteligencija na ljudskoj razini bi tada bila samo kratak prekid u našoj “ljudskoj povijesti” prije nego što strojevi preuzmu vlast. Dakle, da je izvanzemaljska inteligencija evoluirala na sličan način, malo je vjerojatno da bismo je “uhvatili” u kratkom djeliću vremena kada je još bila utjelovljena u biološkom obliku. Kad bismo otkrili izvanzemaljski život, bilo bi daleko vjerojatnije da će biti elektronički nego od krvi i mesa, a možda čak i ne boravi na planetima.

Stoga moramo reinterpretirati Drakeovu jednadžbu, koja je uspostavljena 1960. g. kako bi se procijenio broj civilizacija u Mliječnoj stazi s kojima bismo mogli potencijalno komunicirati. Jednadžba uključuje različite pretpostavke, kao što je koliko planeta postoji, ali i koliko dugo civilizacija može ispuštati signale u svemir, a procjenjuje se na između 1000 i 100 milijuna godina.

Ali životni vijek organske civilizacije može trajati najviše tisućljeća, dok bi njezina elektronička dijaspora mogla trajati milijardama godina. Ako to uključimo u jednadžbu, čini se da tamo možda postoji više civilizacija nego što smo mislili, ali da bi većina njih bila umjetna.

Možda bismo čak željeli ponovno razmisliti o pojmu “vanzemaljske civilizacije”. “Civilizacija” označava društvo pojedinaca. Nasuprot tome, izvanzemaljci bi mogli biti jedinstvena objedinjena inteligencija.

Dekodiranje poruka

Ako je Seti uspio, malo je vjerojatno da će snimiti poruke koje se mogu dekodirati. Umjesto toga, može uočiti nusprodukt (ili čak kvar) nekog super složenog stroja daleko izvan našeg razumijevanja. Seti se usredotočuje na radio dio elektromagnetskog spektra. Ali kako nemamo pojma što je vani, trebali bismo jasno istražiti sve valne pojaseve, uključujući optičke i rendgenske dijelove. 

Umjesto da samo slušamo radio prijenos, trebali bismo biti oprezni i na druge dokaze neprirodnih pojava ili aktivnosti. To uključuje umjetne strukture izgrađene oko zvijezda da apsorbiraju njihovu energiju (Dysonove sfere) ili umjetno stvorene molekule, kao što su klorofluorougljici – netoksične, nezapaljive kemikalije koje sadrže ugljik, klor i fluor – u atmosferi planeta. Ove kemikalije su staklenički plinovi koji se ne mogu stvoriti prirodnim procesima, što znači da bi mogle biti znak terraformiranja (promjena planeta kako bi bio pogodniji za stanovanje) ili industrijsko zagađenje.

Napredni vanzemaljci mogli bi graditi Dysonove sfere. Eduard Muzhevskyi/Shutterstock

Tvrdio bih da bi čak bilo vrijedno tražiti tragove vanzemaljaca u našem vlastitom Sunčevom sustavu. Iako vjerojatno možemo isključiti posjete ljudskim vrstama, postoje i druge mogućnosti. Izvanzemaljska civilizacija koja je savladala nanotehnologiju možda je prenijela svoju inteligenciju na male strojeve, na primjer. Tada bi mogao napasti druge svjetove, ili čak asteroidne pojaseve, s rojevima mikroskopskih sondi.

Čak i da smo primili dekodirajuću radijsku poruku, kako bismo mogli znati koja bi bila namjera superinteligentnog pošiljatelja? Nemamo apsolutno nikakvu ideju – razmislite o raznim bizarnim motivima (ideološkim, financijskim i vjerskim) koji su pokretali ljudske pothvate u prošlosti. Mogu biti miroljubivi i znatiželjni. Čak i manje nametljivo, možda će shvatiti da je lakše razmišljati na niskim temperaturama – udaljiti se od bilo koje zvijezde ili čak hibernirati milijardama godina dok ne postane hladnije. Ali mogli bi biti ekspanzionistički – a to se čini očekivanjem većine onih koji su razmišljali o budućoj putanji civilizacija.

Budućnost inteligencije

Kako se svemir razvija, inteligentne vrste mogu postati neshvatljivo pametne. Samo uzmi svoju budućnost. Na kraju će se rađanja i smrti zvijezda u našoj galaksiji odvijati postupno sporije, sve dok se ne potresu dok se Mliječni put sruši s galaksijom Andromeda za otprilike milijardu godina. Krhotine naše galaksije, Andromeda i njihovi manji suputnici unutar naše lokalne skupine galaksija nakon toga će se skupiti u jednu amorfnu galaksiju, dok će se udaljene udaljiti od nas i na kraju nestati.

Ali naš će ostatak trajati mnogo dulje – dovoljno vremena, da se možda čak pojavi civilizacija koja bi mogla posjedovati ogromne količine energije, čak i iskoristiti cijelu masu galaksije.

Ovo može biti kulminacija dugoročnog trenda da živi sustavi postaju složeniji. U ovoj fazi, svi atomi koji su nekada bili u zvijezdama i plinu mogli bi se transformirati u divovski organizam galaktičkih razmjera. Neki autori znanstvene fantastike predviđaju inženjering zvjezdanih razmjera za stvaranje crnih rupa i crvotočina – mostova koji povezuju različite točke u prostor-vremenu, teoretski pružaju prečace za svemirske putnike. Ovi koncepti su daleko iznad svih tehnoloških mogućnosti koje možemo zamisliti, ali ne krše osnovne fizikalne zakone.

Jesmo li umjetni?

Post-ljudske inteligencije također mogu biti sposobne izgraditi računala s ogromnom procesorskom snagom. Ljudi su već u stanju modelirati neke prilično složene pojave, kao što je klima. Pametnije civilizacije, međutim, mogu biti sposobne simulirati živa bića – sa stvarnom svijesti – ili čak čitave svjetove ili svemire.

Jesmo li mi samo likovi u izvanzemaljskoj kompjuterskoj igrici? Mertsaloff/Shutterstock

Kako znamo da ne živimo u takvoj simulaciji koju su stvorili tehnološki superiorni vanzemaljci? Možda smo samo malo zabave za neko vrhovno biće koje pokreće takav model? Doista, ako je životu predodređeno da bude sposoban stvoriti tehnološki napredne civilizacije koje mogu stvarati računalne programe, tamo može postojati više simuliranih svemira nego stvarnih – što čini zamislivim da se nalazimo u jednom od njih.

Ova pretpostavka možda zvuči čudno, ali sve se temelji na našem trenutnom razumijevanju fizike i kozmologije. Međutim, svakako bismo trebali biti otvoreni u pogledu mogućnosti da postoji mnogo toga što ne razumijemo. Možda su zakoni koje vidimo i konstante koje mjerimo samo “lokalni” i razlikuju se u drugim dijelovima svemira? To bi dovelo do još više zapanjujućih mogućnosti.

U konačnici, fizička stvarnost mogla bi obuhvatiti složenosti koje ni naš intelekt ni naša osjetila ne mogu shvatiti. Neki elektronički “mozkovi” mogu jednostavno imati sasvim drugačiju percepciju stvarnosti. Niti možemo predvidjeti niti razumjeti njihove motive. Zato ne možemo procijeniti označava li trenutna radijska tišina – koju Seti provodi, odsutnost naprednih vanzemaljskih civilizacija ili jednostavno sklonosti prema njima.

Izvor//Autor: TheConversation / Martin Rees

Prijašnja objava

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

Slijedeća objava

ŽENE U SVEMIRSKOJ ISTRAŽIVAČKOJ MISIJI

Možda će Vas interesirati i ovo:

INFORMACIJSKI REALIZAM

U svojoj knjizi Our Mathematical Universe iz 2014., fizičar Max Tegmark hrabro tvrdi da su “protoni, atomi, molekule, stanice i zvijezde” suvišna “prtljaga”. Navodno je stvaran samo matematički aparat koji se koristi za opisivanje ponašanja materije, a ne sama materija. Za […]

JE LI KVANTNA TEORIJA ČUDNA?

Čudo da ljudi često izgovaraju rečenicu fizičara Richarda Feynmana da “nitko ne razumije kvantnu mehaniku”. S kvantnom teorijom razvili smo iznimno uspješan opis funkcioniranja temeljne stvarnosti. To također predstavlja potpuni napad na našu intuiciju o tome kako […]