SLOBODA JE ODGOVORNOST

17. rujna 2021.

SLOBODA JE ODGOVORNOST

Zagreb, HR 15 C

JOSIP JURAJ STROSSMAYER

Josip Juraj Strossmayer preminuo 1905. g. na današnji dan u Đakovu. Rodio se u  Osijeku 4. veljače 1815. Bio je hrvatski biskup, teolog, političar, kulturni djelatnik, utemeljitelj središnjih hrvatskih znanstvenih i kulturnih institucija te pisac.

Još za vrijeme školovanja pristajao je uz Ilirski pokret u Hrvatskoj. Od 1842. do 1847. godine profesor je đakovačkog sjemeništa, a potom je dvije godine u Beču dvorski kapelan i jedan od trojice direktora u Augustineumu. U to doba predavao je i kanonsko pravo na Bečkom sveučilištu.

Na prijedlog bana Josipa Jelačića imenovan je 18. studenoga 1849. đakovačkim biskupom. Prigodom ustoličenja u čast i dužnost biskupa Strossmayer je svoj program izrazio riječima: “sve za vjeru i za domovinu” i tom je vjerskom i narodnosnom programu ostao vjeran čitava života. J.J. Strossmayer je kao biskup naslijedio golema imanja đakovačke biskupije, koja je iskoristio za svoje kasnije mecenatske priloge i darove na kulturnom i prosvjetnom polju.

Najveću i najizrazitiju mecenatsku aktivnost Strossmayer je razvio u vrijeme najžešćih političkih borba u Hrvatskoj. To je bilo razdoblje između 1860. i 1873. godine. Nakon tzv. Luksemburškog manifesta cara Franje Josipa I. o liberalizaciji društvenoga života imenovan je u Carevinsko vijeće, gdje traži samostalnost Hrvatske i ujedinjenje svih njezinih dijelova.

Ističe se na Vatikanskom koncilu, 1869. – 1870., gradi katedralu u Ðakovu, zgradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 1877. – 1880., daruje Akademiji zbirku slika starih majstora, koja postaje temeljem Strossmayerove galerije 1884. g., pomaže rad hrvatskih škola i knjižnica, čitaonica, rad na rječniku, podržava Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo, pomaže časopise, novine, književnike, znanstvenike i umjetnike. Materijalno je pomagao i tiskanju raznih znanstvenih djela u akademijinim izdanjima.

Zalaže se za ostvarenje hrvatskih nacionalnih interesa potičući narodni duh riječima: “Narodna je knjiga i glavni plod duha svakoga naroda i glavno pomicalo njegova razvitka, pače u nesnosnim prilikama javnoga života jedino sidro, koje ga čuva od propasti.” U političkom se pogledu zauzimao za sjedinjenje hrvatskih zemalja, za građanske slobode i za prava hrvatskoga jezika. Na kulturnom planu zauzimao se za to da hrvatski narod ide u korak s ostalim kulturno razvijenim narodima Europe. Akademijina knjižnica, arhiv i galerija slika najveće su kulturne dragocjenosti hrvatskoga naroda.

Foto: povijest.hr

Zalaganjem za to da se Mariju Jurić Zagorku 1860. primi u uredništvo Obzora, nasuprot protivljenju uredništva, pokazao se i kao pionirom borbe za ženska prava. Marija Jurić primljena je kao politička suradnica i referentica mađarsko-hrvatske politike.

Foto: justzagreb.com

J.J. Strossmayer, u suočavanju sa aktualnim težnjama 19. stoljeća za germanizacijom i mađarizacijom slavenskih naroda na području Austrije i Ugarske, vidio izlaz u idejama panslavizma i austroslavizma. Iz takvih promišljanja iznjedrilo se i ime današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koja se 1866. godine kada ju je Strossmayer osnivao zvala “Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti”.

Nakon što se tijekom narednih desetljeća Strossmayer imao priliku podrobnije upoznati s političkim težnjama tadašnje srpske politike, on prepoznaje da od nje prijeti slična prijetnja kakva je dolazila i od drugih nacionalističkih politika koji su u ono doba htjele Hrvatsku i hrvatstvo posve dokinuti, te taj teritorij i stanovništvo pripojiti svojim nacionalnim područjima.

Za svoju domovinu, Crkvu i biskupiju Strossmayer je učinio zaista mnogo. Unatoč čestim razočaranjima, jer mnogi su sprečavali njegov rad, nije odustajao. Bio je doista znak protivljenja, često neshvaćen u svom vremenu, a u kasnijim razdobljima jednostrano prikazivan izvan konteksta i u dnevnopolitičke svrhe svih vlada i država koje su se na ovim prostorima izmijenile tijekom 20. stoljeća.

Rodio se prerano. Vrijeme za oživotvorenje nekih njegovih ideja došlo je tek stotinjak godina kasnije s II. vatikanskim saborom koji je, prema nekima, bio najbolja Strossmayerova rehabilitacija. O Strossmayerovoj širini i veličini naš pjesnik Antun Gustav Matoš je napisao: «Njemačko dijete i najljepši primjer naše asimilacione snage, ‘Eseker’ i hrvatski rodoljub, velikaš Crkve i pionir nauke, najomraženiji i najmiliji sin roda, bez sumnje najslavniji, ‘naša dika’…».

Piše: Danko Kočiš

Prijašnja objava

VIROVITICA – turistički biser Slavonije

Slijedeća objava

ŠTO JE TO OSOBNI RAZVOJ?

Možda će Vas interesirati i ovo:

Tesla’s Gigafactory in Nevada. (Image courtesy of Tesla.)

PATENT TVORNICE „TESLA“ ZA EKSTRAKCIJU LITIJA

Tesla je prijavio novi patent koji otkriva postupak ekstrakcije litija koji je Elon Musk nejasno opisao kao “upotrebu kuhinjske soli u osnovi za izvlačenje litija iz rude” tijekom Teslinog dana baterija prošle godine. Prema proizvođaču […]

POJASNILA EINSTEINOVU IDEJU

Teško pamtim brojeve; S njima nemam emocionalne veze, suprotno stereotipima matematičara. Dakle, kada se želim sjetiti telefonskog broja, na primjer, uspješniji sam ako brojeve prevedem u glazbene note ili riječi. Mislim na ovo kao na matematičku tehniku, jer […]