SLOBODA JE ODGOVORNOST

05/01/2023

SLOBODA JE ODGOVORNOST

KAKO SMO UZELI MJERU JEZGRI MARSA?

Naš novi rad, upravo objavljen u Nature Astronomy, demonstrira novi način skeniranja planetarnih unutrašnjosti. Sheng Wang, koji je u međuvremenu doktorirao, i ja zamijenili smo mjesta prijamnicima i izvorima valova ¬– naravno, u matematičkom smislu.

Izvori su, pogađate, potresi i udari meteorita, a prijamnici su seizmografi. Pokazali smo da je takva zamijenjena konfiguracija u kojoj se valovi šire iz prijamnika prema izvorima (dakle obrnuto realnosti), ekvivalentna širenju valova iz jednog izvora do više prijamnika, što je normalna situacija koju imamo na našem planetu svaki puta nakon potresa.

Naime, ta zamjena mjesta bi u teoriji trebala funkcionirati i u interferometriji u kojoj sličnost između dva vala postaje važnija od samih valova, ali to još nitko do sada nije pokazao u praksi na planetarnoj skali. Sheng i ja smo to uspjeli po prvi puta, o čemu smo izvijestili u radu.

Kad smo ovaj princip reciprociteta primijenili na Mars, dobili smo situaciju da umjesto jednog seizmografa sonde InSight, imamo desetak novih, virtualnih seizmografa na lokacijama marsotresa i udara meteorita. A sam seizmograf SEIS postao je virtualni izvor valova.

Zatim smo analizirali zabilježene valove, ali ne njihove glavne signale (P i S valove), nego valne oblike zabilježene satima nakon marsotresa, koji su se raspršili po unutrašnjosti Marsa odbijajući se od njegovih unutrašnjih granica kao jeka. Zapravo, mjerili smo sličnosti tih valova na više “virtualnih” lokacija Marsa.

Tako smo detektirali jezgru Marsa i izmjerili njezin radijus od 1812 km s neodređenošću od ±20 kilometara. Potvrda je to prošlogodišnjeg rezultata da Mars ima veliku jezgru, međutim iz potpuno drugačijih podataka i uz novu metodu koju ćemo moći primijeniti i u budućim planetarnim misijama.

O značaju ovog rada moći će se pročitati više ovih dana u novinama i u online člancima. Zamislite, kad bi osim marsotresa imali i nekoliko lokacija udara meteorita, naša nova metoda bila bi još učinkovitija i rezultirala bi u još oštrijoj slici unutrašnjosti jer za udare mateorita znamo točne lokacije. 

Ovogodišnji hat trick u Nature časopisima je rezultat koji ne pada s Marsa, i možda je odličan trenutak da se malo stane na loptu.

Piše: Hrvoje Tkalčić,

Hrvatski i australski znanstvenik, geofizičar,

te  izvanredni profesor na Australskom nacionalnom sveučilištu

Prijašnja objava

DJELOMIČNA POMRAČINA SUNCA

Slijedeća objava

ENERGETSKA KRIZA – tri mjere za smanjenje računa koje koordinira EU

Možda će Vas interesirati i ovo:

FONETIKA ZA KVANTNE TEHNOLOGIJE

Međunarodni tim znanstvenika, na čelu s fizičarom iz Paderborna, profesorom Klausom Jönsom, sastavio je sveobuhvatan pregled potencijala, globalnog izgleda, pozadine i granica integrirane fotonike. Rad — putokaz za integrirane fotonske sklopove za kvantne tehnologije — sada […]

LIJEČENJE NEUROPATSKE BOLI PUTEM GENSKE TERAPIJE

Znanstvenici su pronašli način da ponište bol kod miševa pomoću genske terapije. Možda bi se ista tehnika mogla primijeniti na ljude. Kada su neuroni oštećeni, možete razviti neuropatsku bol, stalni osjećaj boli kojem nije potreban […]