SLOBODA JE ODGOVORNOST

24. svibnja 2022.

SLOBODA JE ODGOVORNOST

Zagreb, HR 17 C

LOCIRANI SVJETSKI ULTRA-EMITERI METANA

Mali broj “ultra-emitera” metana iz proizvodnje nafte i plina doprinosi čak 12 posto emisija stakleničkih plinova u atmosferu svake godine, a sada znanstvenici znaju gdje su mnogi od tih izvora. Analize satelitskih snimaka iz 2019. i 2020. otkrivaju da većina od 1800 najvećih izvora metana dolazi iz šest velikih zemalja koje proizvode naftu i plin: Turkmenistan je prednjačio, a slijede Rusija, Sjedinjene Države, Iran, Kazahstan i Alžir.

Spaljivanje plina (prikazano), u kojem proizvođači nafte i plina namjerno ispuštaju metan, veliki je izvor stakleničkih plinova u atmosferu. REX_WHOLSTER/ISTOCK/GETTY IMAGES PLUS

Zatvaranje tih curenja ne bi samo bila blagodat za planet, već bi tim zemljama moglo uštedjeti milijarde američkih dolara, izvještavaju klimatski znanstvenik Thomas Lauvaux sa Sveučilišta Paris-Saclay i kolege u časopisu Science od 4. veljače. Ultra-emiteri su izvori koji ispuštaju najmanje 25 metričkih tona metana na sat u atmosferu. Ti povremeni masivni praskovi čine samo djelić, no znatan udjel metana koji se godišnje usmjerava u Zemljinu atmosferu.

Dno obrasca

Čišćenje takvih curenja bio bi veliki prvi korak u smanjenju ukupnih emisija, kaže Euan Nisbet, geokemičar na Royal Holloway, londonsko sveučilište u Eghamu, koji nije bio uključen u studiju. 

Metan ima oko 80 puta veći potencijal zagrijavanja atmosfere od ugljičnog dioksida, iako ima tendenciju da ima mnogo kraći životni vijek u atmosferi (10 do 20 godina otprilike), u usporedbi sa stotinama godina. Staklenički plin može prodrijeti u atmosferu iz prirodnih i iz izvora koje je stvorio čovjek.

U proizvodnji nafte i plina, masivni udari metana mogu biti posljedica nesreća ili propuštanja cjevovoda ili drugih objekata, kaže Lauvaux. Ali ta su curenja često rezultat rutinskih postupaka održavanja, otkrio je tim. Umjesto da se zatvaraju danima kako bi očistili plin iz cjevovoda, na primjer, menadžeri bi mogli otvoriti ventile na oba kraja vodova, brzo otpuštajući i izgarajući plin. Takva se praksa izrazito istaknula na satelitskim slikama kao “dva divovska perja” duž trase cjevovoda, kaže Lauvaux.

Zaustavljanje takve prakse i popravak objekata koji propuštaju relativno je jednostavno, zbog čega bi takve promjene mogle biti niska prednost kada je riječ o rješavanju emisija stakleničkih plinova. Ali identificiranje određenih izvora tih ogromnih emisija metana bio je izazov. Studije u zraku mogu pomoći u određivanju nekih velikih izvora, kao što su odlagališta otpada, farme mlijeka i proizvođači nafte i plina, ali takvi letovi su ograničeni time što su regionalni i kratkotrajni.

Sateliti, poput Instrumenta za praćenje troposfere Europske svemirske agencije, ili TROPOMI, nude mnogo veći prozor u prostoru i vremenu. Znanstvenici su prethodno koristili TROPOMI za procjenu ukupne nepropusnosti proizvodnje nafte i plina u golemom permskom bazenu u Teksasu, otkrivši da regija šalje dvostruko više metana u atmosferu nego što se prije mislilo.

Vruće točke

Satelitske slike pomogle su znanstvenicima identificirati ultra-emitere metana u nafti i plinu (narančasti krugovi), a najveći emiteri ispuštaju čak 500 metričkih tona plina na sat u atmosferu (veći narančasti krugovi). Plave linije pokazuju plinovode. Neka od žarišta emisija pratila su tragove tih cjevovoda, poput Rusije.

KAYRROS, INC., ESRI, HERE, GARMIN, FAO, NOAA, USGS, © OPENSTREETMAP SURADNICI
I GIS KORISNIČKA ZAJEDNICA

U novoj studiji, tim nije uključio izvore u Permskom bazenu među ultra-emitere; velike emisije iz te regije rezultat su brojnih čvrsto grupiranih, ali manjih izvora emisija. Budući da TROPOMI ne prodire dobro kroz oblake, druge regije diljem svijeta, poput Kanade i ekvatorijalnih tropa, također nisu uključene.

No, to ne znači da su te regije isključene, kaže Lauvaux. “Jednostavno nema dostupnih podataka.” Za petama ovog širokog pogleda s TROPOMI-ja, Lauvaux i drugi znanstvenici sada rade na popunjavanju tih praznina u podacima pomoću drugih satelita s boljom razlučivosti i sposobnošću prodora kroz oblake.

Zaustavljanje svih ovih velikih curenja, koja se procjenjuju na 8 do 12 % ukupnih godišnjih emisija metana, moglo bi ovim zemljama uštedjeti milijarde dolara, kažu istraživači. A smanjenje tih emisija bilo bi jednako korisno za planet kao smanjenje svih emisija iz Australije od 2005. ili uklanjanje 20 milijuna vozila s cesta na godinu dana.

Takva globalna karta također može biti od pomoći zemljama u ispunjavanju njihovih ciljeva u okviru Globalnog obećanja o metanu koji je pokrenut u studenom na godišnjem klimatskom samitu Ujedinjenih naroda, kaže Daniel Jacob, atmosferski kemičar sa Sveučilišta Harvard koji nije bio uključen u studiju.

Potpisnici obećanja složili su se smanjiti globalne emisije plina za najmanje 30 % u odnosu na razine iz 2020. do 2030. Ova nova otkrića, kaže Jacob, mogu pomoći u postizanju tog cilja jer “potiču akciju.” 

Izvor // Autor: Sciencenews.Org // Carolyn Gramling

Prijašnja objava

SVETI VLAHO, ZAŠTITNIK GRADA I FESTA NJEMU U ČAST

Slijedeća objava

SVETA AGATA – zaštitnica Sicilije i žena oboljelih od raka dojke

Možda će Vas interesirati i ovo:

DOSTOJANSTVENO OBILJEŽAVANJE DANA POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI

Predsjednik Vlade Andrej Plenković i članovi Vlade sudjelovali su na obilježavanju Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 26. obljetnici vojno-redarstvene operacije Oluja u Kninu. Premijer je istaknuo kao će se uvijek dostojanstveno […]

PRIDRUŽIVANJE MEĐUNARODNOM SAVEZU – proizvodnja energije bez ugljika

Republika Hrvatska priključila se međunarodnom Savezu za proizvodnju energije bez ugljena (Powering Past Coal Alliance) i pridružila zemljama čija budućnost energetskog sustava neće ovisiti o ugljenu. Jedina aktivna termoelektrana na ugljen u Hrvatskoj nalazi se […]