SLOBODA JE ODGOVORNOST

24. svibnja 2022.

SLOBODA JE ODGOVORNOST

Zagreb, HR 17 C

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

Izvor fotografije: Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke

Na današnji dan, 2. ožujka 1873. godine rođena je najčitanija hrvatska spisateljica. Za života obespravljena i bez ikakvih aduta osim vlastite pameti, hrabrosti i spisateljskog talenta što joj je osiguralo besmrtnost.

Izvor fotografije: Wikipedija

Prošećete li Tkalčićevom, jednom od najstarijih i danas jednom od najzagrebačkijih ulica, u kojoj se susreću mladost i starost, prošlost i sadašnjost u svakom smislu tih dviju suprotnosti, naići ćete na Zagorkinu skulpturu koja je djelo Stjepana Gračana, a u Tkalči je postavljena 1990.

Zagorka je bila prva profesionalna novinarka i hrvatska spisateljica, a jedno vrijeme uređivala je novine “Obzor”. Pokrenula je i uređivala prvi časopis za žene, “Ženski list” i “Hrvaticu”.

Bila je aktivna u borbi protiv društvene diskriminacije, mađarizacije i germanizacije te u borbi za prava žena. Veliku potporu u književnom i novinarskom radu imala je u Josipu Jurju Strossmayeru koji ju je nagovarao i poticao na pisanje romana.

Pisala je romane namijenjene širokom čitateljstvu, u kojima se isprepliću ljubavne priče s elementima nacionalne povijesti. Neka su njezina prozna djela dramatizirana i ekranizirana. Dugo vremena malo je toga bilo poznato o životu Marije Jurić, pa čak i točan datum rođenja. Najčešće se spominjao 1. siječnja 1873. godine, no uvidom u matične knjige u Hrvatskomu državnom arhivu, ustanovljeno je da je rođena 2. ožujka 1873. godine, u selu Negovec kraj Vrbovca, u imućnoj obitelji od majke Josipe Domin i oca Ivana Jurića.

Iako dobrog imovnog stanja, obitelj u kojoj je bilo četvero djece, kako sama Zagorka svjedoči, živjelo se prilično nesretno. Djetinjstvo je provela u Hrvatskomu Zagorju, gdje je njezin otac posjedovao imanje Golubovec, kod Lobora, i upravljao imanjem Šanjugovo, u vlasništvu baruna Geze Raucha.

Marija je odrasla na selu i djetinjstvo je provela u toj zagorsko – gospoštijskoj sredini. Pučku školu, u kojoj se isticala inteligencijom i nadarenošću, polazila je u Varaždinu i Zagrebu. Otac je Mariju planirao poslati na studij u Švicarsku, ali tomu se usprotivila majka. Marija je željela biti glumica. Zbog nesređenih obiteljskih odnosa u petnaestoj godini napustila je školovanje i od tada joj je njezin život postao škola.

U to vrijeme njezina velika želja bila je postati poštaricom. Nakon šest godina školovanja u zagrebačkom Samostanu sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, Zagorka odlazi iz Zagreba, a u njega se vraća nakon sedam godina te u njemu doživljava duboku starost.

Krajem 1891. godine, na inzistiranje majke, pristaje udati se za nepoznatog čovjeka, mađarskoga željezničarskog činovnika Andriju Matraja i početkom 1892. godine, odlazi s mužem u Mađarsku. Andrija Matraj nije pokazivao nikakvo razumijevanje za ideale svoje mlađahne žene, a bio je zadrti nacionalist i vrlo je snažno zagovarao mađarizaciju Hrvatske.

Matraj ubrzo odlučuje unovčiti književni talent svoje mlađahne supruge te Zagorka dobiva ponude za visoka i unosna namještenja, odluči li pisati u mađarskom duhu. Zbog ljubavi prema domovini, Marija odbija ponude, što uz već postojeće bračne konflikte, nakon samo tri godine dovodi njezin brak s Matrajom do kraja. Brak se završava Marijinim dramatičnim bijegom iz muževe kuće 1895. i prekidom odnosa s roditeljima.

Marija bježi ujaku u Srijemsku Mitrovicu, a zatim u Zagreb i pokreće službenu rastavu braka.

Kasnije se još jednom udala za kolegu – novinara Slavka Vodvařku i taj je brak trajao desetak godina podalje od očiju javnosti.

Umrla je 29. studenog 1957. godine i pokopana na Mirogoju u Arkadama zaslužnih građana. Zbog nesređenih obiteljskih odnosa, o čemu je progovorila u autobiografskoj knjizi “Kamen na cesti”, 1938., Zagorka je napustila Višu djevojačku školu pred sam završetak školovanja.

God. 1896. anonimno je u “Obzoru” objavila članak “Jedan časak”, nakon čega je, na preporuku biskupa J. J. Strossmayera, dobila novinarsku službu u redakciji “Obzora”. Time započinje uspon u Zagorkinoj novinarskoj karijeri, opterećen položajem žene u tadašnjem suvremenom društvu. Njezina suradnja u “Obzoru” bila je vrlo intenzivna tijekom 1898. i uz reportaže sa zagrebačkih saborskih rasprava i ocjene političkog stanja u Madžarskoj, objavljivala je crtice, humoristične skice, kraće autobiografske zapise i podliske. Tih je godina počela surađivati i u najuglednijim književnim časopisima toga doba, “Viencu” i sarajevskoj “Nadi”.

God. 1903. vrlo je aktivno sudjelovala u narodnom pokretu. Kako su urednici “Obzora” J. Pasarić i Milan Heimerl bili uhićeni, novine je uređivala sama. Neko vrijeme bila je dopisnica iz Budimpešte i Beča. Na Strossmayerov nagovor počela je pisati romane namijenjene širemu čitateljstvu. Njezina pretpostavka da će najbolji učinak postići pisanjem povijesnih romana pokazala se točnom. Premda se u književnosti javila još u “Bršljanu”, 1886., a svoj prvi roman “Roblje”, objavila 1899., pravu čitateljsku afirmaciju stekla je svojim famoznim ciklusom romana “Grička vještica”.

U razdoblju 1912. – 1953. objavila je dvadesetak romana. Dok su čitatelji s nestrpljenjem očekivali nove nastavke romana, građene po zakonima romana – feljtona i objavljivane u nastavcima, u “Malim novinama”, “Jutarnjem listu”, “Obzoru”, “Ženskom listu”, “Hrvatskom dnevniku” i “Hrvatici”, djela joj nisu bila popraćena ozbiljnijim književnim prosudbama.

Svojim povijesnim dramama “Filip Košenski” i “Evica Gupčeva”, komedijama, lakrdijama, jednočinkama i satirama imala je značajan utjecaj na razvoj hrvatske dramske književnosti. Njezino najbolje scensko djelo, komedija “Jalnuševčani” tematsko izvorište crpi i iz hrvatske književne tradicije i iz hrvatske zbilje svojega doba.

Među prvima se okušala i u pisanju kriminalističkog romana “Kneginja iz Petrinjske ulice”, 1910. Uređivala je i uglavnom sama ispunjavala “Ženski list” (1925 – 1938), prvu hrvatsku reviju namijenjenu ženama i “Hrvaticu” (1939 – 1941).

Njezini romani, prevedeni su na mnoge jezike i imali su veliku ulogu u održavanju kontinuiteta hrvatskoga povijesnog romana. Iako je Zagorkino stvaralaštvo razmjerno rano počelo, dosta dugo književno djelo najčitanije hrvatske književnice nije bilo predmetom ozbiljnijega zanimanja književnih znanstvenika, a prvi je na njezin opus ozbiljnije upozorio I. Hergešić pripremajući njezina djela u 17 svezaka.

Književnu revalorizaciju Zagorka je doživjela i u monografiji S. Lasića: “Književni počeci Marije Jurić Zagorke”, 1986. God. 2004. započet je projekt izdavanja njezinih sabranih djela, dok je 2007. Centar za ženske studije pokrenuo Dane Marije Jurić Zagorke.

Izvor//Autor: FB grupa Purgeri / Dubravka Ritz

Prijašnja objava

IMA LI LIJEKA ZA HRVATSKO ZDRAVSTVO?

Slijedeća objava

IZVANZEMALJSKA UMJETNA INTELIGENCIJA

Možda će Vas interesirati i ovo:

15. DANI MARIJE JURIĆ ZAGORKE

Povodom obilježavanja obljetnice smrti Marije Jurić Zagorke, spisateljice i prve hrvatske novinarke, 29. studenog, od koje je prošlo 64 godine, već 15. godinu za redom održavaju se Dani Marije Jurić Zagorke u suradnji sa Ženskim […]

OVE GODINE MINIMALNO 90 GW VJETRA I SUNCA U MREŽI

Kina je naložila tvrtkama za prijenos električne energije da ove godine na mrežu povežu najmanje 90 gigawata (GW) vjetra i solarne snage, priopćila je u četvrtak Nacionalna uprava za energiju u sklopu nove političke inicijative […]