Ljudska inteligencija je intelektualna sposobnost ljudi da razmišljaju, analiziraju i rješavaju probleme te uče iz prošlih iskustava koja pomažu u budućim situacijama. Umjetna inteligencija (AI) simulacija je ljudskog intelekta u stroju koji je osposobljen za izvršavanje zadataka na isti način kao i ljudi.
Ideja o stvaranju inteligencije koja bi mogla oponašati ljudsku inteligenciju nastala je 1950-ih nakon Drugog svjetskog rata kada je otkrivena iznenađujuća činjenica o elektroničkim računalima, tj. oni nisu samo strojevi za hvatanje brojeva, već i alat za manipuliranje simbolima. Danas je umjetna inteligencija jedno od najmoćnijih ljudskih dostignuća i svojim čarobnim čarolijama mijenja život.
Ako pogledamo uokolo, zatičemo chatbotove (računalne programe koji automatizira određene zadatke) koji odgovaraju na naše upite bez ljudskog uplitanja, autonomna vozila koja nas odvoze do odredišta i naručene proizvode do naših vrata, robote koji izvode operacije i mnoga druga čuda koja se svakodnevno ostvaruju. Jedna je stvar zajednička u svim takvim prikladnim aplikacijama: one ne bi mogle postojati bez “umjetne inteligencije”. No postavlja se pitanje; hoće li ova dostignuća rezultirati AI–om koji bi bio pametniji od ljudi? Odgovor na ovo najkontroverznije pitanje pokušali bismo pronaći u ovom članku. Prije svega, pogledajmo odnos između inteligencije i pametnosti.
Kako AI pomaže životu običnih ljudi?
Jesu li inteligencija i pamet povezane?
Inteligencija se definira kao sposobnost nekoga da nauči informacije, dok se pamet odnosi na sposobnost primjene naučenih informacija. Prema Edwinu Harrellu, kriteriji pametnosti ovise o “inteligenciji” koja nam omogućuje da postanemo pametniji. Za mnoge ljude inteligencija i pamet su isti.
Ljudska inteligencija protiv umjetne inteligencije
Ljudska inteligencija je intelektualna sposobnost ljudi koja im omogućuje razmišljanje, razumijevanje, primjenu logike, rješavanje problema briljantnim idejama, donošenje odluka i učenje iz jedne situacije kako bi primijenili iskustvo u drugoj situaciji. Izuzetnost ljudske inteligencije osim drugih atributa uglavnom leži u svijesti koja im omogućuje izvršavanje kognitivnih zadataka.
AI protiv čovjeka: Usporedba ljudske percepcije s umjetnom inteligencijom
Umjetna inteligencija, s druge strane, replikacija je ljudske inteligencije u strojevima programiranim za razmišljanje i izvršavanje zadataka poput čovjekovih. Izraz se također primjenjuje na stroj koji pokazuje nekoliko ljudskih osobina poput rješavanja problema i učenja itd.
Krajnji cilj istraživača umjetne inteligencije
Krajnji cilj istraživača umjetne inteligencije je postići ili čak nadmašiti ljudsku inteligenciju; to jest postići “jaku umjetnu inteligenciju”. Vještačka inteligencija je danas još uvijek na korak od razvoja i pretežno se smatra „slabom umjetnošću“ koja nam pomaže da brže obavimo naše svakodnevne zadatke, a za nas obavlja i neke unaprijed definirane zadatke uz ljudsku intervenciju. Nedostaje glavni atribut ljudske inteligencije, tj. “svijest” ili “samosvijest”. Razlikuje se od snažne AI koja je golemi koncept koji obuhvaća sintetičku svijest.
Je li umjetna inteligencija mit?
Tko bi bio pametniji – AI ili ljudi?
U vezi s ovom raspravom postoje različite škole mišljenja. Neki istraživači vjeruju da bi s napretkom umjetne inteligencije čovjek mogao dizajnirati AI s inteligencijom sličnom čovjeku. Mnogi tehnološki divovi poput IBM–a i Google–a stvaraju strojeve s ANN–ovima (umjetnim neuronskim mrežama). Ovi strojevi mogu funkcionirati poput ljudskog mozga. Neki poznati istraživači i stručnjaci za AI vjeruju da će AI postati pametniji od ljudi što će dovesti do „tehnološke singularnosti.” Posebnost se percipira kao točka u kojoj bi razvijeni stroj bio toliko inteligentan da bi se inteligentnije restrukturirao. U tom bi trenutku strojna inteligencija po veličini premašila ljudsku inteligenciju.
Kad bismo dosegli tu točku, ljudi više ne bi ostati najpametnija vrsta na svijetu. Nekoliko istraživača strahuje da će tehnološka singularnost doći tako brzo da je ne bismo mogli ni kontrolirati, a ta bi superinteligencija dovela do kraja ljudskih generacija. Elon Musk, izvršni direktor Tesle, tvrdi da će do 2025. umjetna inteligencija postati pametnija od ljudi, pa nas čak i prestići. AI smatra najvećom prijetnjom čovječanstvu.
Futurista Ian Pearson govoreći za CNBC, za vrijeme samita svjetskih vlada, održanog 2017. u Dubaiju preslikao je ideje Elona Muska. Tvrdio je da bi umjetna inteligencija mogla postati “milijardu puta pametnija” od ljudi, te da bi se ljudi morali spojiti s računalima kako bi preživjeli. Stoga bismo, prema Elonu Musku, vidjeli kako se biološka inteligencija stapa s digitalnom inteligencijom. Elon je čak osnovao Neuralink kako bi podržao ovo spajanje. AI futuristi vjeruju da je tehnološka singularnost neizbježna i da se to može postići samo ako AI postane pametniji od ljudi.
Nasuprot tome, nekoliko drugih izazivača misli vjeruje da AI nikada ne bi mogla biti toliko pametna da nadmaši ljudsku inteligenciju. Poznati filozof Hubert Dreyfus bio je među vodećim kritičarima. Tvrdio je da strojevi kojima nedostaje živo tijelo, djetinjstvo i kulturne prakse nikada ne bi mogli zamijeniti ljudsku inteligenciju. Baš kao i nekoliko filozofa i izazivača misli, stavio sam se na popis onih kritičara koji se ne slažu da bi umjetna inteligencija postala pametnija od ljudi.
AI nikada ne može postati pametnija od ljudi
Ljudska bića su izrasla u inteligentna bića i najdominantnija su vrsta na svijetu. Inteligencija koju umjetno proizvodimo nije ta inteligencija koju imamo kao ljudsku osobinu. To je samo simulacija ljudske inteligencije.
Pogledajmo robotiku kako bismo podržali ovu ideologiju. U testu kretanja, replicirani robot bio je programiran da se razvija i brzo hoda u smjeru naprijed. No umjesto da razvija noge i počinje hodati, jednostavno se počelo razvijati sastavljanjem tijela kako bi se oblikovalo u visoku kulu, a zatim je palo u smjeru prema naprijed. Pa, bez sumnje je robot prešao udaljenost u smjeru naprijed, ali kako inteligentno biće može povezati hodanje s rastom i padom naprijed? AI je samo shvatila svoju zadaću na vrlo doslovan način.
A) AI nedostaje Svijest
AI strojevi mogu samo opažati svoju okolinu, ali toga nisu svjesni. Opremljeni su memorijom baš kao i ljudska bića i mogu predvidjeti na temelju unosa. Ove su sposobnosti, bez sumnje, bitan aspekt svijesti, ali AI strojevi to mogu implementirati na iznimno uzak način. AI je nefleksibilna i ne može predvidjeti dalje od unaprijed definiranog, ograničenog programiranja. Iako stroj može razmišljati o problemu za koji je programiran, ne može se razlikovati od svojih aktivnosti. Može izvršiti zadatak za koji je naručen, ali ne razumije zašto to radi. Djeluje samo besciljno i nesvjesno.
Čak i ako AI ima neku svrhu, ljudi je moraju uliti kako bi postigli vlastite željene ciljeve. Niti jedan od najvećih AI pristupa ANN–a (umjetne neuronske mreže) ne može razlikovati “Crno” kao boju ili “Crno” kao ime. Ova vrsta umjetne inteligencije pod nazivom „Slaba umjetna inteligencija“, program je koji reagira na unaprijed definirane ili specifične podražaje. I dobro poznati DeepMind AlphaGo je također slaba AI, jer je za to programirana. Programiranje stroja za izvršavanje zadataka poput ljudi ne može pomoći u postizanju svijesti koja je jedinstveni atribut ljudske inteligencije.
B) AI može razmišljati, ali ne tako kreativno ili racionalno kao ljudi
Strojevi umjetne inteligencije nazivaju se “strojevima za razmišljanje”, iako ne razmišljaju poput ljudi. Godine 1967. JP Guilford podijelio je “Thinking” u dva seta: Convergent & Divergent Thinking.
Konvergentno mišljenje kako ga definira Guilford je sposobnost ispravnog odgovaranja na pitanja temeljena na pamćenju i logici. Dok je divergentno mišljenje povezano s generiranjem nekoliko mogućih odgovora na jedno pitanje, koje predstavlja sposobnost nekoga da razmišlja “izvan okvira”.
Strojevi na bazi umjetne inteligencije većinom nadmašuju ljude u zadacima koji uključuju konvergentno razmišljanje. Mogu nas pobijediti u složenim proračunima i igrama zasnovanim na pravilima poput Go, Chess itd., Ali nas ne mogu pobijediti u zadacima koji uključuju divergentno razmišljanje koje je srž kreativnosti.
C) AI ima “katastrofalno zaboravljanje”
Sustavi umjetne inteligencije zaluđeni su situacijama kroz koje nisu prošli. Autonomni automobil zbunjuje scenarij s kojim se vozač može lako nositi. Sustav umjetne inteligencije koji je intenzivno obučen za izvršavanje jednog zadatka, recimo, prepoznavanje mačaka, mora se trenirati od početka izvršavanja drugog zadatka, recimo, prepoznavanja pasa. Tijekom tog procesa postoji velika mogućnost da bi mogao izgubiti dio znanja koje je posjedovao u izvornom zadatku. Taj nedostatak sustava umjetne inteligencije računalni znanstvenici nazivaju “katastrofalnim zaboravljanjem“. Ljudi, s druge strane, mogu vrlo lako naučiti nešto te mogu primijeniti znanje ili stručnost stečenu u jednoj situaciji u drugoj. Stoga se ljudi mogu smatrati pametnijim od umjetne inteligencije.
D) Učenje AI robotima traje mnogo duže nego ljudima
Ljudska brzina učenja je mnogo veća od AI algoritma. Na primjer, trebalo je tisućama godina da AI botovi nauče i poraze ljude u igri pod nazivom Dota 2, koju su ljudi mogli naučiti za samo 10.000 sati. Kako se onda AI može nazvati pametnijom od ljudi?
E) AI se ne može sama poboljšati
Čuli smo predviđanja da je umjetna inteligencija pametnija od ljudi samopoboljšanjem bez ikakve ljudske intervencije. Međutim, do sada nismo razvili niti jedan stroj sa sposobnošću samopoboljšanja. Da bi strojevi postali pametniji od ljudi, moraju se moći restrukturirati i poboljšati. Ako su ljudi dovoljno pametni da razviju stroj pametniji od njih, onda i ovaj stroj mora biti u stanju razviti još pametniji stroj. No, čini se sasvim nemogućim ili dalekovidnim snom jer se strojevi možda neće sami poboljšati i uvijek će im trebati ljudi da ih razviju.
F) AI je samo brža, a ne pametnija
Nema sumnje da računalo može izvoditi izračune i razmišljati brže, duže i teže, a s vremenom postaje sve brže, ali sama brzina obrade nije kriterij pametnijeg. Mogu obaviti više zadataka istovremeno s većom točnošću i brzinom, ali to ih ne označava pametnijim. Brzina izvršenja zadatka ne smije biti povezana s inteligencijom i ne može se poistovjetiti s pametnošću.
Zamislite samo argument „bržeg psa“. Pretpostavimo da ste povećali brzinu obrade psećeg mozga, no bi li mu ta veća brzina omogućila da razgovara s vama, igra šah ili sastavi pjesmu za vas? Naravno da ne bi! Ostat će pas koji sanja da lovi štapove ili kosti. Možda bi takve misli mislile većom brzinom, ali misli ne bi bile mnogo dublje. Na isti način, strojevi s umjetnom inteligencijom mogu obaviti zadatak mnogo brže od ljudi, ali sama brzina ih neće učiniti pametnijim.
Inteligencija je mješavina više stvari. Potrebno nam je nekoliko godina da naučimo svoju okolinu i uvježbamo intuiciju. Ovo iskustvo omogućuje nam usavršavanje apstraktnih sposobnosti, a također poboljšava i zdrav razum i prilagođava se svim okolnostima. Stoga je naša inteligencija puno više od brzog razmišljanja.
G) Ljudska inteligencija uključuje prešutno uzročno znanje
Uzročno znanje značajan je dio ljudske inteligencije. Stroj nikada ne može upravljati uzročnošću jer nije sposoban upasti u svijet. Štoviše, jedan od glavnih argumenata Dreyfusa koji je naglašavao da umjetna inteligencija nikada ne može biti pametnija od ljudi bio je da je ljudsko znanje donekle neizgovoreno, stoga se ne može verbalizirati i ugraditi u strojno programiranje. Danas je stvaranjem najnovijih pristupa umjetne inteligencije “Deep Learning (DL)” i “Big Data” Dreyfusov argument zastario. Neuronske mreže ne trebaju nikakvo programiranje i mogu upravljati prešutnim znanjem, ali ljudi odabiru podatke koji se koriste za razvoj tih neuronskih mreža. Stoga, nakon što dublje pogledamo, shvaćamo da, iako je razvoj slabe umjetne inteligencije bio upečatljiv, nismo mnogo bliži jakoj umjetnoj inteligenciji.
H) Inteligencija je nemjerljiva
Na kraju, ali ne i najmanje važno, “inteligencija je nemjerljiva”. Da bi postali pametniji od ljudi, strojevi moraju moći nadmašiti ljudsku inteligenciju. To se čini prilično nemogućim jer ljudska inteligencija nije daleko mjerljiva na jednoj, linearnoj ljestvici i predstavlja spektar više inteligencija. Na primjer, u prostoriji prepunoj ljudi neki će biti pametniji od drugih. U drugoj sobi može biti bilo koja druga osoba koja je najpametnija od ostalih u toj prostoriji, možda je čak i pametnija od one najpametnije osobe koja je prisutna u drugoj prostoriji. Koju bi ljestvicu ljudske inteligencije strojevi trebali nadmašiti? Bi li to bila najpametnija osoba u jednoj ili drugoj sobi? Ili bi to bila najpametnija osoba svijeta, sadašnjeg doba ili budućnosti? Ovdje se pojam nadmašivanja ljudske inteligencije čini klimavim.
Uz AI, ljudi će postati pametniji nego ikad
AI proširuje naš mozak i potiče razvoj ljudske inteligencije. U budućnosti, umjesto da postane pametnija od ljudi, AI će raditi još agresivnije kako bi omogućila ljudima da postanu pametniji nego ikad. Predviđa se da će do 2065. umjetna inteligencija čak transformirati naše modifikacije genoma. Znanstvenici bi uređivali ljudsku DNK baš kao što urednik unosi ispravke u loš rukopis. Ovim izmjenama genoma, slabi geni ljudskog tijela zamijenili bi se jakim i željenim genima. Stoga će napredak AI omogućiti ljudima da se oslobode svoje biologije i učiniti ih još pametnijim sa željenim inteligentnim genima. Stoga ne bi bilo pogrešno reći da je AI naš uređaj za pomoć i promicanje mozga, što nas čini još pametnijim nego ikad.
Zaključne riječi
Neki izazivači misli smatraju napredak AI–a opasnim. Poznati fizičar Stephan Hawking iznio je svoja razmišljanja u “Washington Postu” navodeći: “Umjetna inteligencija mogla bi označiti kraj ljudske rase”. Prema Garyju Marcusu, stručnjak za kognitivni razvoj vjeruje da će se revolucija robota definitivno pojaviti, a prije ili kasnije, ljudi će potpuno kontrolirati AI, jer bi umjetna inteligencija mogla nadmašiti ljudsku inteligenciju. Daleko od toga da su sva ta pesimistična i zastrašujuća uvjerenja izazivača misli samo imaginarna, nije li stvarnost baš optimistična?
Radeći za nas dosadne poslove, Vještačka inteligencija pomaže nam da poboljšamo ili se usredotočimo na svoje kreativne vještine, pa ljude čini još pametnijima nego ikad. Zasigurno nas strojevi mogu nadmašiti i mogu odgovoriti na složene probleme koje ljudi ne mogu. Temeljen na umjetnoj inteligenciji, na temelju svoje sposobnosti da se nosi s ogromnim skupovima podataka može identificirati složene obrasce skrivene u podacima i može donijeti superiornije rezultate od ljudi.
Međutim, umjetna inteligencija ne može samostalno izvoditi divergentno razmišljanje, već samo slijedi upute koje su dali ljudi. Može čak i samostalno donositi odluke, no, ipak ne zna o čemu se radi niti o svrsi tog zadatka, pa čak nije niti zainteresirana znati ništa o tom zadatku. Nema sumnje, brža je u računanju izvodeći izračune brzinom svjetlosti, bolja u čuvanju ogromnih skupova podataka i igranju igre poput šaha. Njezina velika brzina i učinkovitost nikada se ne mogu usporediti s inteligencijom, budući da je još uvijek ograničen na kodirani skup pravila ili podataka iz kojih može naučiti određeni zadatak, ali je njezino učenje ograničeno samo na ono što joj je izloženo, dok su ljudi svestrana inteligentna bića.
AI je samo superproduktivan i iznimno učinkovit, ali nema neovisno postojanje. Nema sumnje, visokokvalificirani radnik može se zamijeniti visoko učinkovitim strojem temeljenim na umjetnoj inteligenciji, ali automatizacija nikada ne može biti ekvivalentna inteligenciji. Može oponašati ljudski glas, stvarati glazbu i još mnogo toga, ali ipak ovisi o ljudima za dobivanje skupova podataka i samo slijedi algoritam. AI nije živa jedinka niti ima život, tijelo ili pokret. Nema nikakvih neovisnih potreba ili društvenih smetnji u svijetu koje nadopunjuju inteligenciju.
Bez sumnje, AI koji vidimo oko sebe je “Slaba AI” koja ima jedan unaprijed definirani cilj, dok postoje spektakularni pomaci koji podržavaju argument postizanja “Snažne AI”, kada bi AI postala pametnija od ljudi. Međutim, činjenica je da je vrlo malo ove misli ostvareno kako bi se ostvarila snažna umjetna inteligencija. Pobjeda AlphaGo–a nad ljudima ne znači da su roboti pametniji od ljudi. Njegova pobjeda je pobjeda Go stručnjaka. Stoga ne možemo zaključiti da je umjetna inteligencija pametnija od ljudi ili da može dominirati ljudima.
Sa svim svojim čarobnim napretkom, AI tehnologija je nesumnjivo super, ali nije tako pametna kao ljudi. Vjerujem da se konačni cilj AI–a koja postaje pametnija od ljudi nikada ne može ostvariti, jer da bi AI nadmašila ljudsku inteligenciju, mora prenijeti svoje iskustvo učenja iz jedne situacije u bilo koju drugu, primijeniti zdrav razum kad je to potrebno i postići svijest. Iznad svega, ljudi će uvijek imati prednost jer imaju urođena osjetila darovana od Boga koja nedostaju strojevima. I na kraju, ali ne i najmanje važno, ljudi su kreativniji i pametniji jer su nakon svega stvorili strojeve.
Izvor: TthinkML
