Kamenita vrata su jedan od najreprezentativnijih simbola Grada Zagreba. Draga su svakom Zagrepčancu i zanimljiva svim gostima. Manje je poznata činjenica da je tijekom njihove duge prošlosti, osobito u novije doba, više puta postojala stvarna opasnost da budu srušena i uklonjena kao nepotrebna. Srećom i zalaganjem savjesnih ljudi to se nije dogodilo.
Važan dio zagrebačke povijesti
Kamenita vrata sastavni su dio bedema koji je podignut oko Gradeca između 1242. i 1266. godine. Njihov prvobitni izgled nije poznat, a prvi pisani spomen o njima seže u 1375. godinu, kada su opisana kao „velika kamena vrata”. Kamenita su vrata, uz Mesničku, bila glavna prometnica i ulaz u grad. Osobitu važnost dobivaju u šesnaestom stoljeću, kada se, u strahu pred Turcima, obnavljaju i popravljaju sve gradske utvrde. U to je doba ispred vrata bio obrambeni jarak preko kojega se spuštao most.
Od 1555. godine Kamenita vrata dobivaju krov i tako prestaju biti otvorena građevina. Tijekom epidemije kuge 1647. godine sva su gradska vrata, osim Kamenitih, morala biti zatvorena, a posebne su straže nadzirale ulazak u grad. Tijekom sedamnaestog stoljeća, kada je prošla opasnost od Turaka, obrambena funkcija vrata postaje sve sporednija. Vidljivo je to pri otvaranju dućana u Kamenitim vratima. Dućan je otvoren 1650. godine i pretpostavlja se da je jedan od najstarijih zagrebačkih dućana koji su u stalnoj uporabi. l danas se u njemu mogu kupiti svijeće i krunice.
Opsežni radovi na preuređenju Kamenitih vrata izvedeni su 1760. godine. Sačuvana je i brava s ključem iz toga doba, koja svjedoči da su se još u drugoj polovini osamnaestog stoljeća vrata zatvarala. U prostorijama iznad vrata uređen je prostor za osnovnu školu.
Gubitkom obrambene funkcije počinju se javljati zamisli o njihovoj nepotrebnosti. Gradsko zastupstvo je 26. kolovoza 1841. godine predložilo da se Kamenita vrata poruše „iz razloga ljepote, udobnosti i čistoće grada”, a da se na istom mjestu izgradi nova zgrada. S predloženim nacrtima nitko nije bio zadovoljan pa je zamisao zamrla, no, samo do 1875. godine.
Kako su Kamenita vrata odoljela rušenju?
Ponovno je predloženo da se „iz prometnih razloga” sruše stara Kamenita vrata. U njihovu obranu tada je stao lzidor Kršnjavi objavivši u „Viencu” članak „Ne rušimo starine”.
U njemu piše: „Kupole, vrata, tornjevi gradski i crkveni, najprikladnija su sredstva lijepu profiliranju gradova. Ne rušimo dakle onih naših Kamenitih vrata, već od njih kušajmo što lijepoga stvoriti.“
Nije dugo potrajalo, a zamisao o rušenju ponovno se javila 1878. godine. Tada je u gradskom proračunu bila izdvojena svota od 2.500 forinti za te svrhe. Mnogi su građani ponovno bili protiv rušenja Kamenitih vrata, a August Šenoa je u „Obzoru” od 3. siječnja 1878. objavio javni poziv Gradskom poglavarstvu da Kamenita vrata puste na miru.
Potres 9. studenoga 1880. godine, koji je uzdrmao i Kamenita vrata, bio je novi povod raspravi o njihovu rušenju. Na sreću, sve je završilo samo zabranom prolaza kolima kroz vrata, a kod ulaza i izlaza postavljena su po dva stupa koji su onemogućivali vožnju.
Posljednja zamisao o rušenju Kamenitih vrata potječe iz 1907 godine. Tada ih je spasila Družba Hrvatskog Zmaja, na čiju je molbu tadašnji gradonačelnik dr. Milan Amruš dopustio da se u prostoru iznad Kamenitih vrata osnuju tri kulturne ustanove – Gradski muzej, Arhiv, Knjižnica i javna čitaonica. U prostorima iznad vrata uređena je 1938. godine dvorana koja je predana na uporabu Braći Hrvatskog Zmaja.
Izvor/Tekst uredio: Grupa Stari Zagreb, Ivan Horvat Drugi
