Usamljenost je subjektivni doživljaj i osjećaj da nam nedostaje povezanost i kontakt s drugima, onakav kakav nam je potreban. Ako smo okruženi ljudima, ne znači da se ne možemo osjećati usamljeno.
Osobe koje su usamljene često će pomisliti: „ako podijelim da se tako osjećam, možda će misliti da sa mnom nešto nije u redu“ ili će mi reći „pa vidi koliko ljudi imaš oko sebe, a ti se osjećaš tako“. To je često i ono što povećava osjećaj usamljenosti – da nas drugi neće razumjeti. I onda se povlačimo i to nas čini još usamljenijima.
Usamljenost se češće javlja kada tugujemo, a posebno kada tugujemo za nečim što drugi ne razumiju ili ne prihvaćaju, jer nije socijalno prihvatljivo i shvatljivo kao npr. gubitak bliske osobe ili rastava braka. Ono što je dobra vijest i što je bitno imati na umu jest da je usamljenost osjećaj i da će proći. Zatim je dobro osvijestiti i prepoznati zašto se osjećamo usamljeno. Koje su to promjene u našem životu, koje situacije i događaji nas čine usamljenima.
Više o tome kako se javlja usamljenost i zašto nam je važna povezanost s drugim ljudima, čitajte u tekstu Lane Gjurić, mag.psih.: bit.ly/PsiholoskaPomoc_Usamljenost
Izvor: Psihološka pomoć
