Piše: Iva Ilić
Ustrojstvo i djelokrug predstavničkih i izvršnih tijela općina, gradova i županija, kao jedinica lokalne, odnosno područne samouprave uređuje se Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ZOLP(R)S. Jedinice lokalne samouprave imaju ograničen opseg teritorija i ovlasti unutar državne strukture. Svaka jedinica lokalne samouprave ima svoje dužnosnike, politička tijela i upravne organizacije. Lokalne vlasti uz vlastitu odgovornost reguliraju javne poslove i njima upravljaju u interesu svog stanovništva. Temelj koji definira lokalnu samoupravu jeEuropska povelja o lokalnoj samoupravi iz 1985. godine, ali i drugi međunarodni akti.
U Hrvatskoj je dioba vlasti definirana Ustavom čl.4.st.1.: „U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na:
– zakonodavnu,
– izvršnu i
– sudbenu,
a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.“
Unutar lokalne samouprave uz politička i izvršna tijela, postoje i upravne organizacije, koje se ponekad nazivaju lokalnom upravom kako bi se naglasila njihova važnosti u procesu lokalne samouprave. Svaka jedinica lokalne vlasti ima svoje javne politike koje su važne njihovom stanovništu, s obzirom na geografski položaj i indeks razvijenosti pojedinog grada ili općine.
Da bi se gradom ili općinom moglo kvalitetno upravljati, potrebno je imati viziju razvoja, ali dobro i poznavati strukturu stanovništva i podneblja, imati jasan cilj i projekciju vođenja te iste uskladiti sa postojećim gradskim organima i službama u obavljanju javnih poslova.Temelj dobrog upravljanja je dobar odnos s građanima, civilnim društvima te poznavanje i razumijevanje poduzetničke klime.
Od iznimne važnosti za javno upravljanje je poznavanje modernih menadžerskih metoda poput racionalizacije gradske uprave i profesionalizacija gradskog vodstva. Unaprijeđenje kvalitete javnih uskuga, potpora gradskom poduzetništvu, projektno vođenje gradskih poslova, poticanje socijalnog razvoja grada, razvoj ekonomije, marketinga i stvaranje prepoznatljivog brenda grada.
Vijeće ili skupština preko koje se provodi lokalna samouprava pojedinog grada ili općine bira se na neposrednim lokalnim izborima. Političke stranke previše vode interesa o ideološkom usmjerenju i nekim svojim internim programima i uvjerenjima, a manje o stvarnim potrebama i poistovjećivanju s građanima pa se iz te potrebe sve više razvio interes za nezavisnim političkim akterima.
Vijeća imaju regulacijske, financijske, personalne, organizacijske i kontrolne ovlasti. Na taj način se osigurava jači utjecaj građana kako bi specifična pitanja lokalne zajednice mogla doći više do izražaja. S tim da su personalne ovlasti vijeću dosta sužene, s obzirom da se gradonačelnici/načelnici biraju izravno, tako da oni imaju ovlasti imenovanja i razrješenja članova vlastitih radnih tijela, ali bira i predsjednika i podpresjednika.
Načelnik/gradonačelnik je dužan dva puta godišnje podnijeti izvješće o radu, s tim da vijeće ima pravo zatražiti dodatna izvješaća o pojedninim pitanjima. Lokalna izvršna tijela zastupaju specifične lokalne interese prema središnjim državnim tijelima. Izvršni organi imaju važnu ulogu u: Pripremanju političkih odluka; Vođenju javnih politika; Izvršavanju odluka predstavničkog tijela; Usmjeravanju, koordinaciji i nadzoru rada upravnih organa; Brizi za prihode i rashode te sveukupnu imovinu; Razvoju ekonomije i javnih služni; Zastupalnju lokalnih interesa prema centralnim državnim tijelima; Integraciji lokalne zajednice
Reformiranje lokalnog javnog upravljanja ovisi o kvaliteti strukture izvršnjih organa. Uvođenjem izravnih izbora načelnika/gradonačelnika, uspostavlja se politička institucija s vlastitim ovlastima, čime se čelnici izjednačavaju s prestavničkim tijelima. Takav liderski položaj čelnika može imati svoje prednosti, ali i nedostatke.
Efikasno je da čelnik lokalne zajednice može brzo donositi odluke i potrebne mjere, komunikacija i provedbe su jednostavniji, no ima i manje uvjerljivih poteza koji čelni čovjek ima mogućnost izvršiti, a utječu na demokratičnost u lokalnim procesima. Zbog pretjerane koncentracije moći u jednoj osobi mogu se javiti neželjene pojave kao što su korupcija, osobne preferencije, pa su samim tim smanjenje kvalitete lokalnih usluga i u konačnici poljuljano povjerenje u lokalnu vlast.
Načelnik/gradonačelnik ne može obnašati predstavničke funkcije u istoj jedinici, kao niti u upravnim tijelima, javnim ustanovama i drugim neprofitnim organizacijama kojima je jedinica osnivač. Također ne može biti član u upravnim tijelima i nadzornim odborima trgovačkih društava u punom ili većinskom vlasništvu jedinice. Jedinice do 10.000 stanovnika imaju pravo na jednog zamjenjika, a više od 10.000 na dva. Zamjenik može obavljati određene izvršne poslove koje mu povjeri načelnik/gradonačelnik, a u određenim slučajevima može i sam nastaviti voditi izvršnu funkciju u jedinici.
Načelnici/gradonačelnici imaju vrlo širok krug složenih ovlasti, što im daje iznimnu moć na određenoj lokalnoj razini. Može se kandidirati kao nositelj liste za lokalno vijeće, neovisno o tome ide li s vlastitom listom ili ga kandidira grupa građana. Ako i tamo dobije većinu, izvršna moć je apsolutno u njegovim rukama. Ako nema većinu, tada će morati upotrijebiti pregovaračke vještine kako bi se zadržao na čelnoj poziciji kod prvenstveno izglasavanja proračuna, zatim općih akata i drugih odluka. Ako to ne uspije, ovlasti su mu uskraćene i ono što mu ostaje je: Zastupanje jedinice; Priprema općih akata za vijeće; Predlaganje proračuna; Odgovara središnjim tijelima državne uprave za obavljanje poslova državne uprave prenesenih u djelokrug jedinice; Usmjerava djelovanje upravnih tijela i nadzire njihov rad; Upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu jedninice te njezinim prihodima i rashodima; Nadzire zakonitost rada tijela mijesnog odbora; Iznimno donosi i pojedinačne akte; Obavlja druge poslove propisane zakonom i statutom.
U današnje vrijeme sve više se javlja potreba za decentarlizacijom lokalne samouprave, prvenstveno zbog bržeg i kvalitetnijeg razvoja povjeravanjem ovlasti središnje vlasti jedinicama lokalne samouprave. Na taj način jedinice lokalne samouprave postaju snažnije i jednostavnije pružaju usluge svojim građanima, poduzetnicima i zajednici općenito. U nekoliko navrata se pokušalo uspostaviti kakvo takvo povjerenstvo za decentralizaciju, ali na žalost, cijela priča je završila na par okupljanja zaduženih tijela.
Iz svega navedenoga, možemo vidjeti kako su poslovi izvršnih čelnika vezani uz pripremu prijedloga općih akata, izvršavanju i osiguravanju općih akata predstavničkog tijela jedinica lokalne samouprave, usmjeravanju djelovanja upravnih tijela jedinice u obavljanju poslova iz samoupravnog djelokruga te nadzoru njihova rada i upravljaja nekretninama i pokretninama u vlasništvu jedinica kao i njihovim prihodima i rashodima, u skladu sa zakonom i statutom.
Vjerujem kako će nove vodeće strukture imati znanja, volje i odlučnosti, te da imaju viziju i spremne razvojne projekte svojih gradova, općina, ali i županija i pan provođenja istih.
Pretežni izvor informacija: Upravna znanost – javna uprava u suvremenom europskom kontekstu, Autori: I. Koprić, G. Marčetić, A. Musa, V. Đulabić, G. Lalić Novak
