SLOBODA JE ODGOVORNOST

23. lipnja 2022.

SLOBODA JE ODGOVORNOST

Zagreb, HR 22 C

STJEPAN RADIĆ – hrvatski političar, književnik, publicist i prvi hrvatski politolog sa svjedodžbom

Stjepan Radić i Vlatko Maček, Foto: Hrvatska povijest, udžbenik za industrijske i obrtničke škole, autor Ivan Vujčić

Stjepan Radić, rođen je 11. lipnja, 1871. g., Trebarjevo Desno, a preminu od posljedica atentata 08. kolovoza, 1928. g. u Zagrebu.

Zbog političke aktivnosti dva je puta prekidao školovanje, a iz istog je razloga maturu polagao privatno u Karlovcu. Godine 1891. upisao se na zagrebački Pravni fakultet, ali je dvije godine kasnije izbačen i osuđen na četiri mjeseca zatvora zbog javnog napada na bana K. Hédervárya. Studij je nastavio 1894. g. u Pragu, gdje je još potkraj iste godine zbog sukoba s policijom kažnjen izgonom. Nakon što je kratko vrijeme studirao u Budimpešti, vratio se u Zagreb. Godine 1895. kažnjen sa šest mjeseci zatvora kao jedan od organizatora studentskih demonstracija prilikom posjeta Franje Josipa Zagrebu, na kojima je došlo do spaljivanja mađarske zastave.

U Pragu, vrativši se s drugog putovanja u Rusiju, 1897. g., pokrenuo je Hrvatsku misao kao organ napredne omladine. Od kraja 1897. do 1899. studirao na Visokoj školi političkih znanosti u Parizu, koju je završio kao najbolji student s diplomskom radnjom La Croatie actuelle et les Slaves du Sud. Nakon što je po drugi puta istjeran iz Češke (1900), nastanio se u Zemunu živeći od publicističke djelatnosti u različitim domaćim i stranim listovima.

Godine 1902. trajno se nastanio u Zagrebu, postao tajnikom ujedinjene opozicije i ponovno pokrenuo mjesečnik Hrvatska misao. Iste je godine objavio brošuru pod nazivom Najjača stranka u Hrvatskoj, u kojoj je promicao ideju organiziranja hrvatskog seljaštva.

Zajedno s bratom Antunom u prosincu 1904., osnovao Hrvatsku pučku seljačku stranku (HPSS). Usporedo s političkim djelovanjem i vođenjem HPSS-a, radio na tiskanju svojih djela: Savremena Evropa (1906), Financijska znanost (1908), Češki narod na početku 20. st. (1908) i dr. Uređivao je i stranačko glasilo Dom. Suprotstavio se politici novog kursa predlažući preobrazbu Habsburške Monarhije u Podunavski savez država, u kojemu bi Hrvatska bila jedno od pet državnih područja saveza, a na temelju svoje povijesne tradicije, narodnog gospodarstva i kulture.

U Hrvatski sabor prvi puta izabran 1908. u izbornom kotaru Ludbreg. Za Cuvajeva komesarijata ponovno zatvoren (1911-1912).

Tijekom Prvog svjetskog rata isprva branio austrougarsku ratnu koncepciju, ali 1917. promijenio je stav. Kao član Središnjeg odbora Narodnog vijeća SHS protivio se prijedlozima o načinu ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom.

Zalagao se za poštivanje prava hrvatskog naroda na samoopredjeljenje i stvaranje neutralne hrvatske seljačke republike. Zbog nepriznavanja Kraljevine SHS, od ožujka 1919. do veljače 1920., boravio je u zatvoru. Tri godine kasnije, krenuo je na put u inozemstvo radi stjecanja vanjske potpore hrvatskim zahtjevima. Prilikom posjete Sovjetskom savezu (1924), učlanio je Hrvatsku republikansku seljačku stranku (HRSS) u Seljačku internacionalu.

Sljedeće je godine Radić nakon izbora na kojima je Seljačka stranka dokazala svoju snagu, učinio politički zaokret. HSS je priznao dinastiju i Vidovdanski ustav, pa je u novostvorenoj Pašićevoj vladi, Radić preuzeo mjesto ministra prosvjete. Godine 1927. cijeli je HSS istupio iz vlade zbog neslaganja s politikom radikala. Iste godine zajedno sa Svetozarem Pribićevićem stvorio Seljačko-demokratsku koaliciju koja se borila protiv unitarizma i Vidovdanskog ustava. Za vrijeme zasjedanja Narodne skupštine 20. VI. 1928., zastupnik Radikalne stranke Puniša Račić usmrtio je Pavla Radića i Đuru Basaričeka, a teško ranio Stjepana Radića, koji je od posljedica atentata preminuo 8.VIII. 1928. u Zagrebu.

Spomenik Stjepanu Radiću
na uglu Jurišićeve i Petrinjske ulice u Zagrebu

Njegovo političko djelovanje, kao i okolnosti njegove smrti ostavili su neizbrisivi trag u hrvatskoj političkoj i kulturnoj povijesti. Za života je postao jednom od najuglednijih i najpopularnijih osoba hrvatske političke scene u prva tri desetljeća XX. st., čemu su uvelike pridonijele njegova komunikativnost i govornička vještina, dosljedno zastupanje hrvatskih nacionalnih interesa te napredne, nerijetko idealističke zamisli.

U borbi za svoje ciljeve suočavao se s političkim progonima, pritiscima i zatvorskim kaznama. Upravo zbog beskompromisna stajališta u provođenju demokratskih i republikanskih zamisli, život mu je okončan nasilnim putem u doba kada je širenje totalitarističkih ideja zahvatilo velik dio Europe, kao i Kraljevinu Jugoslaviju.

“Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška stavljati svoj rođeni narod pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po svojoj gospodarskoj voljici bez naroda i proti narodu. Ako to ne vjerujete, dao vam Bog svima proživjeti toliko – to neće biti dugo – da vidite, kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas odpuhnuti baš u času, kad ćete misliti, da se je narod smirio, a vi da ste ga dobro zajašili. Živjela republika! Živjela Hrvatska!”

Izvor//Tekst priredila: Akademska zajednica „Ante Starčević“, Zagreb//dr. sc. Darija Hofgräff Marić

Izvori i literatura:

-HR-HDA-815. Obitelj Radić

-Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999.,ISBN 953-6308-13-4.

-Bosiljka Janjatović, Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928., Dom i svijet, Zagreb, 2003., ISBN 953-6491-82-6.

-Stjepan Radić. Politički spisi, priredio Zvonimir Kulundžić, Znanje, Zagreb, 1971.

https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=51444

Prijašnja objava

PLANOVI ZA RUDARENJE U SVEMIRU

Slijedeća objava

RED SE MORA ZNATI

Možda će Vas interesirati i ovo:

SAVJET STRUČNJAKINJE OKO PRIPREMA ZA POLAZAK U ŠKOLU

Evo kako najbolje pripremiti i sebe i dijete na ono što vas čeka” Odbrojavanje je počelo i uskoro će diljem zemlje tisuće i tisuće đaka ponovno sjesti u školske klupe. Stariji su već dobro upoznati […]