Magonus Sucatus Patricius – Sveti Patrik, svetac, biskup i zaštitnik Irske, rođen je oko 385 godine u tzv. rimskoj Britaniji, u Walesu, koji je tada stajao pod rimskom vlašću. Njegov otac Calpurnius bio je gradski savjetnik Tabernije, kasnije svećenik i sin đakona Potita. Zakon o celibatu tada nije bio tako strog kao danas.
Sa 16 godina je zarobljen i odveden kao rob u Irsku. Ta zemlja u to vrijeme još nije bila pokrštena. Nakon šest godina uspio je pobjeći i vratiti se kući u Englesku. Od povijesnih izvora, o svetom Patriku su sačuvana samo dva pisma koja je osobno napisao, u kojima ukratko opisuje svoj život i sudbinu.
Jednoga dana je osjetio poziv da se vrati kao misionar u Irsku. Prema legendi, navodno mu se u snu obratio jedan Irac koji mu je pružio pismo u kojem je pisalo: ‘Molimo te vrati se i budi opet s nama’, te prihvaća svoju misiju obraćenja Iraca na kršćanstvo.
U gradu Auxerreu se pod vodstvom tamošnjeg biskupa sv. Germana studijem spremio za svećeništvo. Najprije je bio zaređen za đakona, a potom je bio posvećen za biskupa u Irskoj, kao nasljednik Paladija. Patrik, osim što je dobro poznavao irski jezik, poznavao je i vrlo dobro društvenu i političku strukturu otoka.
Oko osobe sv. Patrika nastalo je mnogo legendi. Jedna od najpoznatijih je da je istjerao sve zmije iz Irske, tako ni danas na tom otoku nema zmija. Uz njega se veže i djetelina, koju je on navodno upotrijebio da poganim Ircima prikaže Presveto Trojstvo. Tako je danas djetelina, kao i njena zelena boja, simbol Irske.
Ispravno ju je prikazivati s tri lista, kao simbol Presvetog Trojstva. Dan sv. Patrika je nacionalni praznik u Irskoj, a slavi se diljem planete, te ja teko uz blagdane sv. Nikole i sv. Valentina najpoznatiji blagdan katoličkog sveca na svijetu.
Živote svetaca je Gospodin pratio, odgajao, vodio krivudavim i često nerazumljivim putovima, koji su ipak vodili prema jednom točno smišljenom i određenom cilju. Na taj način ih je polako spremao za njihov životni poziv.
Piše: Iva Slavica Ilić
