Robert Oppenheimer napisao je preporučno pismo za Richarda Feynmana 1943. godine. Nakon što je pohvalio Feynmanovu intelektualnu snagu, Oppenheimer je upotrijebio većinu tinte raspravljajući o snazi svog karaktera. Pismo je snažan podsjetnik na važnost emocionalne inteligencije.
Ništa ne pomaže toliko u potrazi za poslom kao pismo preporuke. Takva su pisma presudna za ulazak u visokoškolske ustanove i organiziranje novih odjela. Iako politika postoji u svakoj industriji, preporuke nude osobi mogućnost da ukaže poduzetniku na kvalitetu mlađeg kolege. Takav slučaj je bio i s pismom Roberta Oppenheimera napisanim za Richarda Feynmana.
Foto Joe Munroe / Arhiva Hulton / Getty Images
Legendarni teoretski fizičar, Oppenheimer je najpoznatiji po svom radu kao voditelj laboratorija u Los Alamosu tijekom Drugog svjetskog rata. Smatran ” ocem atomske bombe “, podjednako je poznat po citiranju Bhagavad Gite nakon što je vidio početni pokus bombe: “Sad sam postao Smrt, uništitelj svjetova.”
1943. Oppenheimer je poslao pismo Raymondu Birgeu, šefu Odjela za fiziku na UC Berkeley. Kao što upućuje pismo na kraju teksta, Oppenheimer je zagovarao Feynmana za mjesto u Birgeovom odjelu. Feynman se već neuspješno prijavio upravo za taj odjel.
Ono što ćete primijetiti je kako Oppenheimer izražava svoje divljenje Feynmanovom ne samo intelektu, već i osobinama ličnosti, te prirodi njegovog karaktera. Danas Feynmanovu veličinu prepoznajemo zahvaljujući njegovom usrdnom i pristupačnom podučavanju fizike, kao i njegovoj poniznosti čovjeka koji je jednom primijetio da je “mnogo zanimljivije živjeti ne znajući nego imati odgovore koji bi mogli biti pogrešni.”
Feynman: Znati naspram razumijevanja
U vrijeme ovog pisma, međutim, Feynman je bio 25-godišnjak koji je učio kako stajati na ramenu divova. Oppenheimer ga je rado podupirao. Nitko nije utjecao na fiziku 20. stoljeća poput Feynmana, čovjeka koji je mogao istupati pred velikim mnoštvom kako bi s lakoćom, gracioznošću i humorom objasnio složene ideje iz fizike.
Nakon objašnjenja da je Feynman “najsjajniji mladi fizičar ovdje”, Oppenheimer se okreće svojoj emocionalnoj inteligenciji: svojoj “angažiranoj osobnosti i karakteru”, osobi koja ima “topao osjećaj za fiziku u svim njezinim aspektima”. Znanost je podjednako umjetnost koliko i analitika, posebno kada se bavimo teorijskom fizikom. Mislioci koji mogu utjeloviti ovu stvarnost pokazali su se važnim učiteljima u rascjepu između ideja i javnosti.
Oppenheimer primjećuje Feynmanovu sposobnost rada s kolegama i “divove” na čijim je ramenima stajao mladi fizičar. Nesretna stvarnost znanosti, kao i akademske zajednice općenito, teritorijalna je priroda njene elite. U to vrijeme malo tko uspijeva biti u mogućnosti surađivati s vrhunskim misliocima u bilo kojoj disciplini i da bude prihvaćen od nadređenih. U toj mladoj dobi Feynmanu je to pošlo za rukom.
Najzabavnija je Oppenheimerova usporedba Feynmana s Paulom Diracom, engleskim teoretskim fizičarom koji je bio toliko briljantan i čudan da je Albert Einstein za njega rekao : “Imam problema s Diracom. Ovo balansiranje na vrtoglavom putu između genija i ludila je užasno.” Možda je Oppenheimer je tako odgovarao na Diracovu kritiku njegove ljubavi prema znanosti i poeziji, za koju je Dirac tvrdio da je nespojiva. Oppenheimer navodi da je Feynman jednako sjajan mislilac, “samo je uz to i čovjek”.
Ovo pismo važan je podsjetnik kako briljantnost može odvesti daleko, ali nedovoljno. Neke će pamtiti samo po intelektu, no puno su rjeđi slučajevi da se pamte i zbog intelekta i zbog čovječnosti. Prema svemu sudeći, Richard Feynman to je u potpunosti utjelovio.
„Dragi profesore Birge.
U ovo ratno vrijeme nije uvijek lako konstruktivno razmišljati o miru koji slijedi, čak ni u tako relativno malim stvarima kao što je dobrobit našeg odjela. Želio bih vam dati jedan prijedlog koji se tiče toga i u koji imam vrlo sigurno i čvrsto uvjerenje.
Kao što znate, ovdje imamo popriličan broj fizičara, a naišao sam na nekolicinu koji su mladi i čije osobine prije nisam znao. Od njih postoji jedan koji je u svakom pogledu tako izvanredan i tako jasno prepoznat kao takav, da smatram prikladnim zamoliti Vas da skrenete pažnju i s hitnim zahtjevom da što prije osigurate radno mjesto za njega na odjelu.
Možda se sjećate imena jer se jednom prijavio za stipendiju u Berkeleyu: to je Richard Feynman. On je po svemu sudeći najsjajniji mladi fizičar ovdje i to svi znaju. On je čovjek temeljito angažiranog karaktera i osobnosti, izuzetno jasan, izuzetno normalan u svim pogledima i izvrstan učitelj s toplim osjećajem za fiziku u svim njezinim aspektima. Ima najbolje moguće odnose kako s teoretskim ljudima među kojima je, kao i s eksperimentalnim ljudima s kojima surađuje u vrlo bliskom skladu.
Razlog zašto Vam sada govorim o njemu je taj što je njegova izvrsnost toliko poznata, kako na Princetonu, gdje je radio prije nego što je došao ovdje, da mu je već ponuđen položaj za poslijeratno razdoblje. Smatram da bi on bio velika snaga za naš odjel, u nastojanju povezivanja njegovih poučavanja, istraživanja i eksperimentalnih i teorijskih aspekata.
Mogu Vam dati dva citata ljudi s kojima je surađivao. Bethe je rekla da bi radije izgubio bilo kojeg drugog čovjeka osim Feynmana s ovog trenutnog posla, a Wigner je rekao: “On je drugi Dirac, samo ovaj put čovjek.”
Naravno, ovdje je nekoliko ljudi čiju biste preporuku mogli poželjeti; u prvom redu profesori Brode i McMillan. Nadam se da Vam neće smetati što ću Vam skrenuti pažnju na ovo pitanje, ali smatram da ćemo, ako uspijemo slijedeći prijedlog koji sam iznio, svi biti vrlo sretni i ponosni zbog toga u budućnosti. Ne mogu dovoljno jako naglasiti Feynmanove izvanredne osobne osobine koje su općenito prepoznali časnici, znanstvenici i laici u ovoj zajednici.
Uz dobre želje,
Robert Oppenheimer
Piše // Autor // Izvor: Iva Slavica Ilić // Derek Beres // BigThink
