Što sve jedna žena mora proći da bi samo bila ‘mater svom ditetu’?! Je li to samo kod nas tako ili ni ostatak svita ne razumi što znači bit mater?
Nisam pobornik toga da su sve žene dobre majke i da samo one imaju pravo na dijete. Dapače, zagovornik sam da dijete ima pravo i na oca i na majku te da te dvije uloge budu usuglašene i jednakom toplinom i ljubavlju podižu mlado stvorenje koje se treba pretvoriti u korisnog i dobrog čovjeka koji će biti na čast čovječanstvu i budućim naraštajima.
Na žalost, svjedoci smo kako tomu često nije tako, pa je sve više sudskih postupaka za skrbništvo nad djetetom u kojima se roditelji bore poput najvećih protivničkih ratnika jedno protiv drugoga, a nekada su dijelili ljubav i očito zadovoljstvo.
Gdje nastane greška i kvar takvih razmjera da se razbukti takav plamen u borbi za nasljednike da od ‘šume ne vide stablo’ i da ne shvaćaju koliko bi dobrih stvari mogli učiniti kada bi samo tu energiju preusmjerili u nekom korisnijem pravcu.
Tako je bilo i u dugogodišnjem medijski popraćenom procesu u kojem su glavne uloge imali poznati poduzetnik, tzv. kralj bakra Milan Popović i pjevačica Severina Vučković.
I dok je nekima ta bitka bila već pomalo zamorna, drugi su budnim okom pratili svaki detalj i promjene u postupku, ali i druge detalje koji su se putem mogli uočiti.
Nije tajna, da unatoč školovanom i stručnom kadru mnoge naše službe koje bi trebale služiti na dobrobit građana te im olakšavati cjelokupne teške postupke, zapravo tome ne služe, već na žalost često budu dodatni teret i omča oko vrata.
Tako se nekako činilo i u ovom postupku u kojem je osim poznavanja zakonskih regulativa i propisa te standardnih uobičajenih postupaka, trebalo nadići svoje znanje i poslužiti se, za sada još uvijek nadnaravnom, emocionalnom inteligencijom da bi se stvari mogle preciznije sagledati.
Jedna od socijalnih pravnica u postupku je bila i moja poznanica, razvedena s izuzetno lošim odnosom koji ima s bivšim suprugom kojeg čak naziva i pokojnim. Nitko od nas koji ju poznajemo nema lijepe riječi za tu ženu i naprosto nismo mogli vjerovati da radi s ljudima te da ljudski životi ovise o takvoj osobi.
U društvu je znala biti vrlo depresivna, te su joj komunikacijske sposobnosti bile na vrlo niskoj razini. Stoga se postavlja pitanje, kako ikome može pasti na pamet da njoj dodijeli postupak ljudi svjetskog kalibra da odlučuje o njihovoj sudbini?!
U jednom trenutku, iako uvijek na strani djeteta, osjetila sam sažaljenje prema Milanu i Severini i svoj njihovoj veličini, koja se uz sva poznanstva, kontakte, pa ako baš hoćete i sredstva koja imaju na raspolaganju, nisu u mogućnosti izvući iz ralja hrvatskog nakaradno posloženog sustava.
Uslijedila je bitka u kojoj se jasno moglo vidjeti kako se Severinu, kao poznatu i mega popularnu pjevačicu, mladolikog izgleda u zreloj dobi rasteže poput stare krpe, jer u našem sustavu su zaposleni isti oni mentalni sklopovi protiv kojih se zapravo normalni, intelektualni ljudi i bore.
I kako onda tome stati na kraj?!
I kao da ne postoji taj predstolonasljednički povijesni odnos, mnoge žene su pale na Milanov šarm, smirenost, staloženost , široku ruku, brižnog oca kojem je nadnaravni cilj briga za dobrobit vlastitog djeteta. A što se zapravo događalo u pozadini?
Informacije lako kruže i brzo dođu do onih do kojih trebaju doći. Tako je došao i podatak da Milan organizira skupinu muškaraca koji se jednako tako bore za svoja očinska prava, nebitno iz kojih razloga, te ih je financirao kao bi se kao Udruga izborili da dođu do pozicije radne skupine pri izradi novog obiteljskog zakona. To im je, gle čuda i pošlo za rukom za vrijeme mandata ministrice Bernardice Juretić.
I kako da onda vjerujemo u pravdu?! Dok se Seve srcem bori za svoje dite, da mu bude mater, da nauči sve crtiće napamet, te da ih imitira, netko drugi kuje opake planove za svog predstolonasljednika, jer to se tako već stoljećima radi. Jel’ uče ove na socijali povijest, jer ako ne – trebali bi.
Nakon duge i teške bitke, „dite se vratilo materi“. Je li sve to bilo potrebno?! Zašto odmah nije moglo tako biti? Nije Severina nepoznata javnosti, pa da ne znamo kako će se brinuti o djetetu. Pretjeruju li očevi nekada sa svojim hirovima dok su još u vezama, brakovima, odnosima, a onda još žešće nastave kada priči dođe kraj? Na puno pitanja treba još dati odgovor prije nego što stavimo konačnu točku na zaključak.
Do tada, jedno je sigurno: “Djeca ne dolaze na svijet da bi ispunila očekivanja svojih roditelja.“ – Jesper Juul
Piše: Iva Ilić
