Povodom svjetskog Dana i mjeseca mentalnog zdravlja koji se svake godine obilježavaju u listopadu, voditelj emisije Nu2, ugostio je renomiranog, najcitiranijeg psihijatra dr. Miru Jakovljevića.
Za početak ga je g. Stanković pitao je li biti psihijatar dobar poziv, na što dr. Jakovljević odgovara da je u njegovo vrijeme bio te da je u to vrijeme postojalo tri vrste psihijatara; oni koji su to istinski voljeli, oni koji nisu mogli dobiti niti jednu drugu specijalizaciju i oni koji su imali vlastite izazove koje su nadilazili kroz specijalizaciju i na takav način stjecali mogućnost da postanu vrhunski psihijatri.
Mogu li se psihijatrijski problemi riješiti činjenicom da je netko psihijatar? Jel’ se iz te pozicije bolje borite s psihičkim problemima ili kako to izgleda? – pitao je voditelj. Sve je ovisno o edukaciji. Psihijatrija je duboko podijeljena grana medicine, unutar koje postoji oko 500 različitih psihoterapijskih škola. Također, psihijatrija je podijeljenog identiteta. Postoji biologijska psihijatrija, psihodinamska, socijalna te u posljednje vrijeme i duhovna psihijatrija.
Na žalost, psihijatrijski pravci se često spore tko je upravu. Igraju se igre moći i često negiraju jedni druge. Ono što ja promoviram je integrativni, interdisciplinarni pristup, kako bi se stvari mogle vidjeti iz različitih perspektiva, da se razmišlja sistemski i da se stvara zajednička vizija. Psihijatrija je u teoriji vrlo moćna, ali u praksi zbog krize identiteta nije pronašla svoju pravu dušu, a više je od medicinske discipline.
U psihijatriji postoje tri bazična pristupa. Jedno je evidence based psychiatry, odnosno psihijatrija utemeljena na znanosti, no, često je psihijatrija i pseudo znanost temeljena na “eminem based”, odnosno promoviranje psihijatrije iz svoje pozicije moći. Nekada tu i marketing igra veliku ulogu, iza čijih promocija istraživanja stoj farmaceutska industrija. Stoga je jako važno znanstveno, sistemski misliti.
Tako po Karlu Popperu postoje četiri temeljna načina mišljenja. Mehanicistički način; jedan uzrok, jedna posljedica. Ako razmišljamo na takav način, tada svi misle da su upravu. Drugi način razmišljanja je Formistički način; netko je ili zdrav ili bolestan. Ili je crno ili je bijelo, nema sredine. Treći način mišljenja je Kontekstualni način; što je u jednom kontekstu dobro, u drugom je loše. Npr. kada se sumanute ideje stave u drugi kontekst, tada dobiju jedan potpuno drugi smisao. I konačno Sistemski način razmišljanja; mi smo svi izgrađeni iz različitih sustava i pripadamo različitim sustavima.
Npr., naš genom funkcionira unutar stanice, stanica unutar tkiva, tkivo unutar organa, organ unutar tijela, tijelo unutar osobe, osoba unutar obitelji, obitelj unutar društva, pa sve do kozmosa. Tako da, ako gledamo nešto na cjelovit način, psihijatrija je jako znanstvena, ako primjenjujemo znanstvene metode.
Pacijentu nije moguće pomoći, ako to pacijent ne želi. Pravilo profesora Jakovljevića je da pacijent od njega uvijek mora otići u boljem stanju. Dobar psihijatar ne liječi samo bolest, nego i povećava ukupnu dobrobit pacijenta. Pacijenta treba naučiti da mu mozak postane prijatelj, da radi za njega, a ne protiv njega, jer je u konačnici sve u mozgu.
Danas je medicina utemeljena na vrijednostima. Pacijent i vrijednosti koje slijedi su na prvome mjestu. Ako slijedi krive vrijednosti, one ga vode u bolest, ako slijedi prave vrijednosti, to ga vodi u zdravlje. To je proces autogeneze, nasuprot patogeneze. I treća je narativan – psihijatrija. Čovjek je narativno biće i mi svi pričamo priče; o ljubavi, ratu, smislu života i kroz to odrastamo, ali te priče oblikuju naš život. Tako nerijetko pacijenti dođu s idejom kako bi liječenje trebalo izgledati, zato je jako važno da se napravi zajednički narativ, tada je liječenje uspješno, a to se radi kroz terapijsku komunikaciju s pacijentom. Važno je izgraditi terapijski odnos s pacijentom, na način da pacijent ima povjerenja u vas, što se postiže uzajamnim poštovanjem.
Empatija je pojam koji zadire u razne discipline; znanstvene, umjetničke… Zapravo, to je pojam koji je i došao iz svijeta umjetnosti, kako bi se lakše ušlo u um umjetnika. Definira se kao sposobnost razumijevanja emocija drugih ljudi i primjerenog reagiranja na te emocije. Ono što je bitno za komunikaciju i razumijevanje odnosa je također riječ simpatija, koja označuje suosjećanje, ali iz svoje pozicije, a empato znači da se ulazi u nečiji tuđi svijet. Postoje još termini apatija i psihopatija.
Ako prema nekome postoji simpatija, uvijek ćete za tu osobu pronaći opravdanje i u slučaju da je nešto krivo napravila, no, to je uvijek pozicija promatranja iz svog sustava vrijednosti. Ako vam je netko antipatičan, može biti najbolji, no, uvijek mu se može naći neka zamjerka, dok je u apatiji osobi sasvim svejedno. Psihopatične osobe pak iskorištavaju ljude i nanose im bol.
Empatija je temelj naše čovječnosti. To doslovno znači, ući u svijet druge osobe, pogledati na situaciju njezinim očima. To je kognitivna empatija. Suosjećanje s nekom osobom je emocionalna empatija. Postoji i bihevioralna empatija, koja daje oslonac i potvrdu prisutnosti kako se zajedničkim snagama može riješiti problem. Tu je još i moralna empatija. Označuje ulazak u nečiji svijet za opće i više dobro. Moralnost je jedna druga psihička funkcija, tako da imamo; moralno mišljenje, moralne emocije i moralno ponašanje, a empatija je temelj moralnosti.
Empatija je povezana s emocionalnom, socijalnom i duhovnom inteligencijom te se kategorizira kao čovjekova sposobnost, ali je i način postojanja u svijetu. Ne ograničava se samo na odnose između ljudi, već prema cjelovitom životu, što se onda naziva bioempatija. Nema zdravlja bez duševnog zdravlja. Nema duševnog zdravlja bez zdrave obitelji i zdravog društva, a zdrave obitelji i zdravog društva, pa u konačnici i civilizacije nema bez empatije.
Nedostatak empatije u obitelji dovodi do razvoda, do svađa, nasilja u obitelji. Nedostatak empatije u školama dovodi do vršnjačkog nasilja. Nedostatak empatije nastavnika izaziva stres djeci. Nedostatak empatije na radnom mjestu dovodi do stresa na poslu i do loših odnosa. Često ljudi nakupljenu negativnu energiju donesenu s posla, pa se istresu na svoje bližnje. Problem nedostatka empatije se očituje i u javnom prostoru, zagađuje ga i dovodi do loših odnosa. Također, nedostatak empatije među političarima dovodi do ratova.
Osnovan je Hrvatskog instituta za istraživanje i edukaciju o mentalnom zdravlju temeljem kojeg žele promovirati empatiju, odnosno mentalno zdravlje na svim razinama, odnosno, platforma s koje žele pozvati da se gradi empatijsko društvo kako se ponovo ne bi dogodio sukob civilizacija poput onoga na našim prostorima početkom ’90.-tih, gdje doslovno imamo priliku birati između ta dva ključna termina.
