Odmah na početku ću dati odgovor na to pitanje – nemaju! Evo i zašto.
Jasno je da svi ljudi imaju pravo na privatnost, osobito kada je njihova intima u pitanju, no, kod ljudi koji su osjetili poziv da služe i uz puno povjerenje upravljaju zajednicom, odgovornost je za koji stupanj na višem nivou nego kod ostalih građana.
Razlog je vrlo jednostavne i logične prirode; jer služe kao primjer, kao vođe, kao netko u koga se može imati beskrajno povjerenje i na kog se moguće osloniti u svakom trenutku. Tako da takva osoba osim uz jak i čvrst karakter, svakako mora biti pouzdana i stabilna.
Zadnjih dva – tri desetljeća smo svjedočili kako je u tim karakteristikama i predispozicijama na liderskoj poziciji često bilo odstupanja od adekvatnih i prihvatljivih kvaliteta, pa se povjerenje i sigurnost u instituciju lokalnih, regionalnih, ali i ostalih čelnika i dužnosnika malo je reći poljuljala.
No, brojni čelnici/čelnice posljednjih godina su svojim trudom, radom i zalaganjem itekako vratili vjeru, da politika uistinu može služiti onome što joj prvotna svrha i je, a to je služenje narodu za opće dobro.
Kao takvi, trebaju biti primjer dobrog vladanja i ponašanja, ophođenja, osobnih vrijednosti od moralnih, preko naobrazbe i mogućnosti šireg spektra sagledavanja stvari – otvorenog uma, bez osuđivanja i omalovažavanja bilo koje skupine građana.
Ako čelnici ispune sve svoje dužnosti i obveze te se podrazumijeva, ili bi se barem trebalo podrazumijevati, da nisu okruženi niti jednom vrstom koristoljublja; klijentelizma, nepotizma, korupcije bilo koje vrste, tada su u mogućnosti uživati veliki ugled i samim time i povjerenje građana, dok je u suprotnom isto s razlogom teže do nemoguće očekivati.
Privatni život u takvom slučaju gotovo da pada u drugi plan, odnosno nitko ga nema potrebu niti preispitivati, s obzirom kako se podrazumijeva da se automatizmom dobro uređen i organiziran sustav vođenja sredine, reflektira i na osobni život, odnosno iz privatnog života na poslovni, barem u mjeri koja bi bila zadovoljavajuća da se ničime ne ističe i ne intrigira javnost te ih privatni život niti na koji način ne odvlači od svakodnevnih odgovornih zadataka.
U suprotnom, nesrazmjer u privatnom životu se može itekako odraziti na vođenje i upravljanje zajednicom te tako sniziti standard na štetu i očekivanja koje zajednica ima od izabranih čelnih ljudi, što svakako nije referenca koju bi si itko htio uvrstiti uz osobni rad i djelo, a ni razumni građani ne bi htjeli biti taoci privatnom nestabilnom i nesigurnom životu čovjeka o čijim potezima mnogi ovise.
Stoga je nužno potrebno i iznimno važno da čelni ljudi imaju sređen privatni život, kao bi se pri dolasku na vlast bili u mogućnosti skoncentrirati na problematiku, razvoj i projekte sredine za koju su dobili svo povjerenje građana i kako im pozornost i energiju ne bi odvlačile stvari koje građanima ne idu u korist.
Zato ljudi koji se odluče baviti političkim pozivom u startu moraju biti svjesni da će se svaki njihov korak budno pratiti i biti s punim pravom od interesa javnosti. Toga moraju biti svjesni i na to moraju biti spremni te se u skladu s tim nositi i ponašati, jer samo jedan krivi potez može naštetiti čitavoj zajednici.
Piše/Izvor: Iva Ilić / Chronicles by Iva Ilić
