Duboko vjerujem da bi razliku između introverata i ekstroverata trebalo naglasiti i na samoj osobnoj iskaznici, tako da se odmah zna način komunikacije.
Ne, nismo se do sada svi pomiješali i izmiješali, i nije točno da su introverti izumrli, kao što naprosto nije točno da smo sramežljivi i nekomunikativni. Itekako smo komunikativni u društvu koje nam odgovara i s kojim se u temeljima dobro razumijemo.
Također, Ambiverti nisu nekakav čudan spoj introverata i ekstroverata, odnosno introverti pretvoreni u “ekstroverte”. Ekstroverti mogu postati introverti (ako dubinski sagledaju svoju unutarnju perspektivu), ali introverti ne mogu postati ekstroverti. Zapravo mogu – ako polude.
Isto tako temperamenti; Sangvinik, Kolerik, Melankolik i Flegmatik nisu izmiješani, već maksimalno imamo karakteristike dvaju od tih osobina, jer genetski ne povlačimo karakteristike direktno od roditelja, već naših predaka, ali ne znamo od kojih točno, je li po šukunbabi po tati ili pra, pra, pra djedu po mami. Ne zna se to!
Stoga ćemo morati malo bolje poraditi na integraciji društveno-humanističkih struka i znanstveno–istraživačkom radu na tom polju, jer nadrealno zaostaje za svijetom i vijekom. Zato nam međuljudski odnosi i jesu tako loši, te zbog toga stoji cjelokupan razvoj, kao i gospodarski sustav općenito.
To je glavni segment u koji čelni ljudi državnih struktura moraju uložiti napor i rezervirati sredstva, u protivnom uzaludno trošimo energiju i ogromnu količinu novca u prazan hod i pogrešan smjer.
Izvor/Autor: Chronicles by Iva Ilić
