Pomicanje sata na proljeće i jesen u Europi navika je starija od postojanja Europske unije. Prvi je put uvedena tijekom Prvog svjetskog rata kako bi se uštedjela energija te je u mnogim zemljama ponovno uvedena 70-ih godina prošlog stoljeća.
S uvođenjem ljetnog računanja vremena započelo se nakon Hudsonove studije, a među glavnim argumentima pomicanja sata navodi se; ušteda energije, dobrobit sunčeve svjetlosti na ljudski organizam, manji broj prometnih nesreća, manja stopa kriminaliteta.
EU je prvi put zakonski uredio ljetno računanje vremena 1980. direktivom kojom su se uskladile postojeće nacionalne prakse kako bi se pomoglo osigurati neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta.
Prema odredbi direktive koja je stupila na snagu 2001. sve države članice prelaze na ljetno računanje vremena zadnju nedjelju u ožujku, a natrag na svoje standardno vrijeme -„zimsko računanje vremena”, zadnju nedjelju u listopadu.
Dugogodišnja znanstvena istraživanja su ukazala na činjenicu da prelazak s ljetnog na zimsko računanje vremena donosi brojne rizike zbog kojih je započela rasprava o ukidanju pomicanja sata.
Europska komisija 12. rujna 2018. podnijela je nacrt direktive pomicanju sata uvjetovanom izmjenom godišnjih razdoblja. Glavni su elementi prijedloga; ukidanje pomicanja sata dvaput godišnje u svim zemljama EU-a, sustav obavještavanja koji bi zemlja EU-a rabila u slučaju da želi promijeniti svoje standardno vrijeme.
Zastupnici u Europskom parlamentu su izglasali prijedlog Direktive o ukidanju pomicanja sata uvjetovanog izmjenom godišnjih razdoblja i stavljanju izvan snage Direktive 2000/84/EZ na plenarnoj sjednici u Strasbourgu.
Posljednje zajedničko pomicanje sata na ljetno računanje vremena trebalo se dogoditi posljednje nedjelje u ožujku 2021. godine, a države članice koje žele ostati pri zimskom računanju vremena trebale su svoje standardno vrijeme promijeniti posljednje nedjelje u listopadu 2021. g.
Nakon glasovanja Europski parlament bio je spreman za daljnje pregovore s Vijećem ministara. Prije donošenja odluke o tome koje će standardno vrijeme primjenjivati, države članice su trebale provesti vlastita javna savjetovanja kako bi uzele u obzir želje građana. Također, u odabiru vremenske zone svakako su relevantni geografski faktori i specifičnosti regija u kojima se nalaze pojedine države članice.
Za provedbu Direktive bila je potrebna međusobna suradnja država članica kako bi se na usklađen i koordiniran način donijele odluke o predviđenom standardnom računanju vremena. Bilo je potrebno uspostaviti koordinacijski mehanizam koji će se sastojati od po jednog imenovanog predstavnika iz svake države članice i jednog predstavnika Komisije.
U okviru koordinacijskog mehanizma razmatralo se i ocjenjivao potencijalni učinak odabira standardnog vremena država članica na funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Kako bi se izbjegli poremećaji u prometu, komunikacijama i drugim sektorima, države članice trebale su najkasnije do 1. travnja 2020. g. obavijestiti Komisiju u slučaju da namjeravaju promijeniti svoje standardno vrijeme posljednje nedjelje u listopadu 2021.
Najkasnije do 31. prosinca 2025. Komisija bi trebala podnijeti izvješće o evaluaciji primjene i provedbe navedene Direktive Europskom parlamentu i Vijeću.
Međutim, ako Komisija utvrdi da predviđeni vremenski aranžmani mogu značajno i trajno ometati pravilno funkcioniranje jedinstvenog tržišta, može podnijeti prijedlog za odgodu primjene Direktive za najviše 12 mjeseci i podnijeti novi zakonodavni prijedlog.
U međuvremenu se dogodila pandemija svjetskog razmjera, koja je znatno otežala i usporila mnoge procese pa tako i konačnu odluku o pomicanju, odnosno, odabira fiksnog računanja vremena.
Piše/izvor: Iva Ilić / Europski parlament