Uz klasični sustav vrijednosti, sustav obrazovanja i zdrav razum, imamo i sustav koji je često mnogima nelogičan i nerazumljiv, o kome se nigdje ne uči, a i ono što se uči, ne odgovara stvarnom stanju. Sustav o kome često ovise mnogi životi, i koji bi trebao biti razuman i logičan, ali često tome iz raznih razloga nije tako. Sve to utječe na kvalitetu života, zdravlje građana, kako ono fizičko, tako i ono još važnije – mentalno. Ljudi su na ovome prostoru proživjeli teška životna razdoblja i preokrete. Iz jednog društvenog uređenja u drugo, rat, neka neprirodno stvorena ekonomska i klasna uređenja, koja se očito nisu razvila u željenom i očekivanom smjeru. Uvijek se u takvom međuprostoru nađe mjesta za one koji upravo takve neispunjene pozicije i prazne prostore traže, te potpuno nezasluženo prisvoje.
Teško možemo zamisliti da bilo tko osim političkih stranaka donosi odluku tko će biti dužnosnik, tko na listi za Sabor ili kakvim drugim listama, poput npr. liste za europarlamentarne izbore. Stoga, ne bi trebalo biti ništa neobično i upitno kada bi stranke unutar svojih organizacija zapošljavale stručne kadrove zadužene za ljudske potencijale. Ovako se cijela priča svodi na sviđaš mi se ili mi se manje sviđaš do uopće te ne simpatiziram ili još gore smetaš mi. Uistinu, nije niti normalno, niti pravedno da netko tko će se bolje dodvoriti, po niti jednom osnovu provjerenom članstvu, ujedno ima i bolji kredibilitet.
Država bi se trebala razvijati, ići dalje, a s nestručnim, neprovjerenim kadrovima koji su zaduženi za sva ostala kadroviranja, teško da se možemo kretati dalje od fiktivno zamišljene osi i to često vlastite, zarobljeni u okove prosječnosti, nerijetko i ispodposječnosti, tjerajući sve imalo drugačije što dalje od sebe i tih začaranih krugova.
U travnju 2019. g., gost Aleksandra Stankovića u Nu2, bio je poznati psihijatar Herman Vukušić. ‘Zagrebački dečko’, odrastao u kultnim zagrebačkim klubovima Karaka Panta, Kavkaz, Zvečka, Saloon, Lapidarij, Kulušić. Završio je V gimnaziju, a prije toga osmoljetku u mojoj osnovnoj školi „Rade Končar“. Iz tog razdoblja, svima nam dobro znani citat: „Milosti ne tražim, niti bih vam je dao“, rečenica je na kojoj smo odrastali u toj osnovnoj školi, kao uz Radinu bistu i sve njegove stavove, uvjerenja i ponos kojim je zaslužio da i danas štujemo njegov lik i djelo.
Herman Vukušić je psihijatar, stručnjak za PTSP, član Američke akademije stručnjaka za traumatski stres, bio je pomoćnik ministrice, savjetnik ministra, kritičar te strastveni korisnik video igara, za koje smatra kako itekako imaju pozitivan učinak na kognitivne i motoričke sposobnosti te pozitivno utječu na prevenciju alzheimerove bolesti. U međuvremenu su se javile bolesti modernog doba koje su uglavnom vezane uz duševne boli ili psihičke smetnje, pa je tako posttraumatski sindrom poznatiji po svojoj skraćenici PTSP u medicini prepoznat kao „rak duše“, koji čini velik rizik za počinjenje samoubojstva.
S obzirom kako je velik broj braniteljske populacije vezan uz politiku i politička zbivanja, samoubojstva branitelja su u porastu, pogotovo u predizbornoj godini. Unatoč tome što bi se svi trebali vratiti svojim kućama, obiteljima, svojim hobijima i poslovima, uvijek smo na neki način povezani s izvorom informacija koji nam konstantno nameće krive izbore tema i sadržaja. Tako je jedan polaznik grupne terapije prije 10-ak godina rekao jednu vrlo realnu, istinitu rečenicu: „Svatko od nas je išao u rat sa svojom vizijom Hrvatske, ali ova Hrvatska u kojoj živimo, ne odgovara niti jednoj od tih vizija“.
Tendencija depresije kao bolesti, koja je na neki način i vezana uz PTSP, je u uzlaznom trendu, te podaci iz Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju kako će to biti druga po redu dominantna bolest u svijetu, a pogotovo je navodno izražena kod žena. Bitno je razlikovati tugu od depresije, jer tuga je jedna od 7 osnovnih ljudskih emocija, koja ima psihičku funkciju. Ona upozorava da se nešto zbiva, te da je samim time potrebno nešto mijenjati. Depresija je nešto sasvim drugo. Klinička depresija zahtjeva multimodalni pristup u liječenju; psihoterapijski, farmakoterapijski i socijalno–terapijski.
U porastu je najteži oblik kliničke depresije koji zahtjeva dugotrajna bolnička liječenja. S obzirom na tehnički, industrijski, a pogotovo informacijski razvoj u narednih 10 godina očekuje se kako će to postati i prva dominantna bolest. Metastudije – rezultati svih studija koje su rađene u zadnjih 10 – 15 godina na neku temu, a u ovom slučaju na depresiju, pokazuju da kod svakog lijeka tzv. „placebo efekt“; visci, katriks, nature, sila koja te sama liječi, odnosno biološki mehanizmi, može doseći do 30%. Ostalo je ipak u domeni biologijskog, biokemijskog, farmakološkog djelovanja lijeka.
Kod težih oblika duševnih bolesti kao što je psihoza, farmakoterapija čini ogromnu razliku u kvaliteti življenja. Bez terapije farmakoterapije, to su ljudi koji su opasni po sebe i po okolinu. Uz farmakoterapiju mogu normalno živjeti i posve normalno funkcionirati, jer, kako je i sam Hipokrat rekao: „Često je važnije od lijeka, ruka koja lijek daje“. Doktor Vukušić je prijavio djelovanje motivacijske govornice Ane Bučević Ministarstvu zdravlja, za koju tvrdi kako u određenim segmentima krši sav mogući kredo, svih mogućih psihoterapijskih, savjetodavnih ili coaching tehnika, tako da je svoje probleme pretpostavila problemima drugih ljudi, a neke je čak dovela do emotivne dekompenzacije.
Jednako tako dr. Harjaček, specijalist pedijatar iz tadašnje stranke „Pametno“, podnio je kaznenu prijavu protiv sada već bivšeg saborskog zastupnika Ivana Pernara, koji je iznio tvrdnju kako vitamin C liječi gripu, prehladu pluća te ga je dobro staviti u mlijeko za dojenčad, čemu su se liječnici oštro usprotivili, te upozorili kako je vitamin C odličan antioksidans, kao suplement, ali nikako ne liječi navedene bolesti, a pogotovo ga se ne smije kao kiselinu davati dojenčadi.
Tako dr. Vukušić smatra, ako netko tko vozi tramvaj ili autobus u Gradu Zagrebu mora proći određene testove koji će upozoriti na određene psihofizičke sposobnosti, a mi imamo ljude koji vode ovu državu, koji ulaze u parlament, u viša tijela i tijela izvedena iz parlamenta, a da pri tome nitko ne provjerava razinu, ne nužno psihopatologije i uračunljivosti, ali barem nekih karakternih crta koje bi mogle biti pogubne za narod.
Isto tako je sve više ljudi koji dijele psihološke savijete, a nisu psiholozi. Dr. Vukušić je svojevremeno bio član povjerenstva za psihoterapiju te je još tada predlagao, ako tko želi postati psihoterapeut u Hrvatskoj, nužna je akademska izobrazba, upisivanje zajedničkog postdiplomskog studija medicine i psihologije za koji bi kurikulum izradili ovlašteni profesori i neka po završetku programa bude psihoterapeut.
Postoji i slučaj Jadranke Škarice, za koju je i sam dr. Vukušić pomislio kako je liječnica/psihijatrica s obzirom kako je velika količina njegovih pacijenata bila na autogenom treningu kod nje i koja je uslugu poprilično naplaćivala. DORH je odbacio kaznenu prijavu zbog lažnog predstavljanja gđe. Škarice, kao liječnice i psihijatrice, jer se od dva temeljna dokumenta pozvao na dokument Hrvatske liječničke komore: „Onaj tko drži autogene treninge ne mora biti liječnik.“ No autogeni trening je tehnika koja se primjenjuje u okviru terapijskog programa i svi koji to žele mogu na običnu uputnicu zatražiti uslugu na KBC Zagreb, mjesto da daju silni novac i franchize za 5.000,00 – 6.000,00 € kako bi dobili autogeni trening.
Doktor vjeruje kako je to ipak netko u Komori trebao znati i upozoriti DORH kako se tu radi o medicinskoj tehnici koja se koristi u hrvatskim bolnicama i naplaćuje od HZZO-a. Što se coachinga tiče, neka ljudi koji su razvili svoje životne potencijale, potiču druge da razviju svoje, da budu bolji menageri. Takva osoba može puno unutar korporacije doprinijeti u produktivnosti i rješavanju međuljudskih odnosa.
Sve dok se bave unaprjeđenjem unutarnjih potencijala, osobnim rastom i razvojem je njihova sfera. Kada se počnu baviti zdravljem, kada počnu uvjeravati ljude da će im biti bolje ili da će se izliječiti ili kada počnu koristiti medicinsku terminologiju, ne u svrhu poboljšanja kvalitete življenja, nego zdravlja i zdravstvenih tegoba, onda to spada u opis nadriliječništvo.
Piše: Iva Ilić
*tekst je napisan u travnju 2019. godine
