Kako god ih nazivamo i karakteriziramo; problemi, poteškoće, izazovi, nisu kuga, već služe da se rješavaju. Tek se ne rješavanje istih razvija bolest i općenito loša zdravstvena slika društva.
Postoje li ljudi koji nikada nisu bili u situaciji riješiti određenu životnu prepreku ili izazov? Ako postoje, onima koji su studirali društveno-humanističke znanosti o ljudskoj psihi i ponašanju, bit će kristalno jasno kako je u takvim odnosima nešto iz korijena krivo, izopačeno i dubinski neistinito i naopako.
Poteškoće ne treba iznositi svima i na svakom koraku, jer to onda upućuje na drugu krajnost, već je potrebno sagledati situaciju možda iz nekog drugog ugla ili s distance kako bi pregled bio bolji, a slika jasnija.
Također je od iznimne važnosti kada teške situacije u životu krenu, što prije pronaći adekvatnog psihoterapeuta kako bi mogli dobiti kvalitetno i zdravo usmjerenje. Nitko nikoga ne može spasiti, niti dati savjet koji bi sve riješio, jer ruku na srce, čarobni štapić ne postoji, ali dugogodišnjom edukacijom kroz koju su prolazili, znat će pružiti adekvatne smjernice, a do osobe je kako će to prihvatiti i koliko će trebati da sama osvijesti što joj je za činiti.
Oni drugi koji pak ne žele čuti da ikakvi problemi mogu postojati, moraju razumjeti kako se i sami nalaze pred velikim preprekama i izazovima koje će možda biti i teže premostiti do ovih koji znaju da imaju problem i žele ga riješiti. Jer, teže je otkloniti kvar kada nismo niti svjesni da kvar postoji, sve dok jedan dan savršeni stroj ne stane s radom sam od sebe.
Stoga, ne podcjenjujte druge ljude i njihove poteškoće, jer su im date kako bi ih osnažile, a nadilaženje istih može ih voditi ravno u visine o kojima će drugi moći samo sanjati i maštati.
Izvor/Autor: Chronicles by Iva Ilić / Iva Ilić
